Fri03292024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back PRIVREDA INSTITUCIJE Razgovori s povodom: Brazde ostavile dubok trag u televizijskom novinarstvu

Razgovori s povodom: Brazde ostavile dubok trag u televizijskom novinarstvu

  • PDF

Na snimanju 700-te emisije Radio televizije Vojvodine, okupile su se brojne zvanice, a nas je zanimalo da čujemo kako je nekada bilo na snimanju ove kultne emisije od urednica Jaroslave Dugošije Obrenov i Zoranke Stamenković, danas penzionerki, ali žena koje su utrle put poljoprivrednog televizijskog novinarstva u našoj zemlji.

Jaroslava Dugošija Obrenov:
-Počeci su bili veoma zanimljivi. Tadašnja Televizija Novi Sad je poslednja ušla sa poljoprivrednom emisijom u jugoslovensku šemu, u kojoj su već svi republički ili pokrajinski studiji. Emisiju smo pripremali 1974. godine, a sa emitovanjem smo počeli u januaru 1975. godine. Niko od nas nije bio televizijski novinar. Ja sam bila radijski novinar, a moje kolege su bile novinari iz listova, pa je prvo trebalo prihvatiti televizijsku tehnologiju, a potom napraviti emisiju koja će biti dostojna da uđe u šemu jugoslovenskih emisija. U početku smo malo kopirali naše „starije“ kolege, malo smo bili orginalni po pristupu, ali smo zacrtali sebi zadatak da Novi Sad i Vojvodinu predstavimo onakvu kakva jeste i sa zadovoljstvom mogu da kažem da smo u svojim namerama i uspeli. Prva emisija snimljena je filmski. U to vreme u Novom Sadu još nismo imali televizijski studio, i za tu prvu emisiju smo, moj kolega Obrad Suvajdžić i ja i naš glavni urednik dokumentarnog programa Mika Stevančev, na insistiranje reditelja, otišli u beogradski
studio da najavimo početak emitovanja ove emisije. To je bilo mnogo smešno jer smo se ponašali kruto. Ja lično sam bila toliko uzbuđena da posle tog snimanja u emitovanju nisam smela da gledam najavu svoje emisiju, jer sam se bojala šta smo napravili.
Ipak, sve je ispalo dobro, tako da smo u početku našu poljoprivrednu emisiju emitovali jedanput mesečno u jugoslovenskoj šemi.
*Kako su vas prihvatili kao ženu u poljoprivredi u to vreme koje je da tako kažem, bilo staromodnije??
-Tada je jedino Ružica Trauber iz TV Zagreb radila kao novinar, a svi ostali su bili muškarci. Onda su stvari počele da se menjaju, pa je započeo trend da žene preuzimaju primat u novinarstvu, tako da je i moj ulazak počeo u takvom ambijentu. Ali, bila sam prihvaćena i bilo je to uostalom divno druženje na jugoslovenskom nivou. Mi smo se kasnije tromesečno sastajali u svakom studiju, bili u gostima jedni drugima i po jednu emisiju pripremali u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu, išli smo u Sloveniju, i to je bilo jedno bogatstvo.
*Danas ima dosta, možda čak i previše poljoprivrednih emisija. Zapravo, svaka TV stanica ima svoju poljoprivrednu emisiju, a nekada ipak nije bilo tako. Verovatno je i fokus na vaše emisije bio mnogo veći. Šta mislite o uticaju poljoprivrednih emisija danas i nekada?
-Ja prvo i osnovno zameram što danas poljoprivredu radi mnogo nestručnih ljudi, počev od nekih rukovodećih ljudi koji bi trebali da daju smernice i pečat tom bitisanju u poljoprivredi. Čini se da poljoprivredne emisije može svako može da radi. A u međuvremenu je poljoprivreda toliko napredovala da je narasla u jedan tehnološki proces za koji treba puno znanja. Zemlja jeste blagorodna, ali ako se ne obrađuje, ne neguje na pravi način, nema ni dobiti. Pogotovo ako se ne prati tehnološki razvoj. Danas su traktori i sve savremenije mašine komjuterizovane, i da li to može da radi neko ko nije obučen? Ja sam pre tridesetak godina u Holandiji, bila na jednom seminaru za poljoprivredne novinare. Još onda u Holandiji nije niko mogao da obrađuje zemlju ako nije imao najmanje srednje poljopirvredno obrazovanje. Kod nas to ni dan danas ne postoji. Moram priznati da više ne gledam tako često poljoprivredne emisije, ali bih volela da se malo više razvijaju, da ne koriste te utabane staze, mada ovo danas mi prija, i podseća me na emisije koje sam ja radila. Ali, život ide napred, modernizuje se, vitalizuje i sve to dovodi do toga da ovo možda ovo danas već sutra izgleda malo zastarelo – rekla je Jaroslava Dugošija Obrenov.
Zoranka Stamenković:
-Radila sam poljoprivrednu emisiju, tj. radila sam u poljoprivredno-informativnom programu emisiju Brazde posle Jaroslave Dugošije Obrenov. Brzo sam se „primila“ i zavolela ovaj posao u kome nikada nisam imala nikakavih problema ni sa kim, niti sa nadređenima, direktorima u firmi, niti na terenu sa kombajenrima, seljacima. Čak su i neke kolege koje nisu znale da sam završila Poljoprivredni fakultet znale da primete kako
ja znam nešto više iz struke, na njihovo veliko iznenađenje. Kada su shvatile da „sam u materiji“ onda smo sasvim drugačije razgovarali. Jer, očekivali su ljude sa televizije koji ne znaju skoro ništa. E, pošto je bilo obrnuto, sve je bilo na mestu i nikakvih problema nije bilo. Znači, presudno je bilo znanje.
*Šta ste vi lično najviše voleli na takvim snimanjima?
-Da to sve ispadne kako treba. Mi smo često imali snimanja kakvo je ovo danas, ali ne baš sasvim takvo, jer je direktno išlo u etar, tako da tu nije smelo da bude greške, nije smelo ništa da se desi s obzirom da će se u tom slučaju sve videti. Bilo je bukvalno puno stresa, rada, priprema, ali u isto vreme to je bilo najlepše.
*Kakav je osećaj kada napravite nešto dobro, kada pomognete nekome ili date pravovremenu informaciju gledaocima?
-Uvek je to zadovojstvo. Mi smo zato i radili. Da ljudi koji su na njivama, u stajama, u prerađivačkim pogonima, saznaju nešto više. Da mi budemo ti koji im omogućavamo da nešto nauče, vide i da prenesu iskustva jedni na druge, da bi mogli da to isto ili još bolje, primene zarad sopstvene koristi. Drukčije je kada seljak sam ispriča nešto iz sopstvenog iskustva, kada to čuje njegov komšija ili neki drugi seljak, to se lakše prihvata.
 *Sigurno je bilo mnogo zanimljivih situacija sa snimanja. Da li možete da se setite neke?
-Bilo je raznih dogodovšina, ali ne toliko na poljima, sa ljudima, koliko ih je bilo na ovakvim snimanjima, i to n ajviše na Sajmu. Pošto je koleginica Jaroslava uvela praksu da se svake godine sa otvaranja Poljoprivrednog sajma u Novom Sadu emituje emisija uživo, i mi smo nastavili sa tom praksom. Dešavalo se da neke kolege naprave propust, a najgora situacija je bila kada je muzički urednik dao jednu pesmu, a pevač koji je trebalo da peva je zaboravio reči. Ili se dešavalo da tamburaši sviraju, da počne da ide pesma, a da je muzički urednik zaboravio da zove pevača na scenu. No, mi nismo samo radili tu jednu emisiju, već smo svakodnevno izveštavali sa Sajma, sve vreme njegovog održavanja smo bili tamo i po 20 sati dnevno i radili priloge kako za svaki naš „Dnevnik“, tako i za razmenu. Uvek smo bili spremni i raspoloženi da pomognemo i damo potrebne informacije sa lica mesta. To i nije bilo lako, ali smo izdržali.
*Šta biste mogli da poručite svojim mlađim kolegama u redakcijama?
-Da prate sva dešavanja, ali da vrlo dobro budu potkovani kako ih niko ne bi „provozao“, da znaju šta hoće, šta traže, i da dobiju odgovore kakve treba da dobiju, za dobrobit svojih gledalaca, srpske poljoprivrede i svoje emisije – naglasila je Zoranka Stamenković.

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com