Thu03282024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back KULTURA LIČNOSTI Dr Ivana Bašićević Antić predstavila monografiju Emerika Feješa

Dr Ivana Bašićević Antić predstavila monografiju Emerika Feješa

  • PDF

U Kino sali Muzeja savremene umetnosti Vojvodine, u četvrtak, sa početkom u 18 časova, predstavljena je monografija ”Emerik Feješ” autorke dr Ivane Bašićević Antić. O ovom projektu govorili su, pored autorke, prof. dr Nikola Šuica sa Fakulteta likovnih umetnosti iz Beograda i Vladimir Mitrović, v.d. direktor MSUV.

Monografija “Emerik Feješ” objavljena je u okviru programa izdavačke delatnosti Muzeja savremene umetnosti Vojvodine u decembru 2012. godine. Na ovaj način pružena je mogućnost novog i drugačijeg isčitavanja rada Emerika Feješa u kontekstu vojvođanske umetnosti XX veka.
U jednom dinamičnom periodu, kakav je bio period ranih pedesetih godina u jednoj multikulturalnoj vojvođanskoj sredini, pojavljuje se, u umetnosti naivnog slikarstva, potpuno izolovana figura Emerika Feješa.
Emerik Feješ je rođen 1904. u Osijeku kao deveto od četrnaestoro dece u srpsko-mađarskoj porodici Stefanović, koja ga, 1918. godine, menja u Feješ. Otac mu je bio zanatlija i od njega je Emerik preuzeo zanat pravljenja dugmadi i češljeva, i veoma rano počeo da doprinosi izdržavanju porodice. Kasnije je menjao zanate, kao i gradove u kojima je živeo i radio, pre svih u Subotici, Zagrebu, Beogradu, Mariboru, Osijeku, Celju, Puli, Pešti i rumunskom gradu Oradea, koji Mađari zovu Nađvarad.
Usled bolesti, astme i išijasa, koji su ga često „vezivali” za krevet, Feješ rano odlazi u invalidsku penziju. Ono što je u takvim uslovima predano mogao da radi, bilo je slikanje, kojem se strastveno posvetio od 1949. pa do smrti u Novom Sadu, 1969. godine.
Motivi njegovih slika bili su gradovi i njihova arhitektura, često inspirisani fotografijama sa razglednica. Predstave “Feješovih gradova” tematski pripadaju fantaziji i mašti.
“Feješ kistom pravi savršenu pometnju, premeštajući forme po sopstvenom nahođenju unoseći time ličnu realnost. Odbacio je niz konvencija unutar likovne morfologije, negirao kompoziciju celine motiva, poigravao se sa perspektivom i sasvim ignorisao sistem artikulacije boje u korist originalne orkestracije boja”.
Prvi kupci njegovih slika bila su braća Tabaković sa suprugama, a onda Rajko Mamuzić, Ana Bešlić, Ivo Frol, Boško Petrović, Jara Ribnikar, Oto Bihalji Merin, Grgo Gamulin i drugi.
Neobičan je i način slikanja Emerika Feješa, jer je umesto kista koristio drvene šibice umotane koncem.
Samo godinu dana pošto je kritičar Dimitrije Bašičević-Mangelos, sin takođe jedinstvenog predstavnika naivnog slikarstva Ilije Bašičevića Bosilja, video radove Emerika Feješa na izložbi amaterskih umetnika Vojvodine u Subotici 1955. godine, Feješ izlaže u Zagrebu, na svojoj prvoj samostalnoj izložbi. Nakon prve, usledile su izložbe u Novom Sadu, Beogradu, Rimu, Palermu, Osijeku, Dizeldorfu i Minhenu. Emerik Feješ takođe izlaže u okviru grupnih izložbi: u Varšavi, Sao Paolu, Bazelu, Londonu, Frankfurtu, Beču, Njujorku, Parizu, Meksiko Sitiju, Nici, Pekingu, Šangaju i Osaki. Emerik Feješ je za dvadeset godina umetničkog rada naslikao stotine slika za koje interesovanje ne jenjava, prvenstveno zbog odsustva inhibicije i univerzalnosti.
 

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com