Thu03282024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back KULTURA MUZIKA Nemanja Radulović Novosađanima darovao čarobno muzičko veče, a oni njemu srce

Nemanja Radulović Novosađanima darovao čarobno muzičko veče, a oni njemu srce

  • PDF
  • Prethodna
  • 1 of 11
  • Sledeća

Drugo veče 33. NOMUS-a obeležio je koncert Đavoljeg trilera (Les Trilles du Diable ili The Devil’s Trills) nazvanom po najpoznatijoj Tartinijevoj sonati (o čemu postoji i mit kako je Tartini imao šest prstiju na levoj ruci, pa je lakše mogao da svira trilere kojima ovo delo obluje).

The Devil’s Trills u Novom Sadu i NOMUS-u nastupali su 2006. godine u Svečanoj sali Gradske kuće, i to u sličnom sastavu. Nemanja Radulović, kao svetki poznat i priznat umetnik, na NOMUS je pozvan na veliko insistriranje, pre svega novosadske publike, a The Devil’s Trills, nastupio je u sastavu: Nemanja Radulović violina, i kvartet „Illico“: Gijom Fontanarosa, violina, Frederic Dessus, violina, Bertrand Causse, viola, Anne Biragnet, violončelo, uz pojačanje kontrabasiste Boban Stošića.
Za ovaj put odabrali su dela iz klasičnog repertoara, izvedena u prvom delu programa i kolaž filmske muzike i tradicionalnih igara istočne hemisfere u drugom delu koncerta, pa su se na repertoaru našla dela: F. Kreisler: Prelude et allegro, W.A.Mozart Adagio et rondo K617, J.S. Bach: Chaconne (aranžman i orkestracija Marc-Olivier Dupin) prilagođena ovom izvođačkom sastavu.
Početak drugog dela koncerta pripao je odlomku iz Carmen Fantasy Bizet/Sarasate, a zatim i “bonus” kompozicija, tzv. Peto godišnje doba - Spring in Japan, porudžbina Nemanje Radulovića koju je komponovao Beograđanin Aleksandar Sedlar (1982), sa kojim Nemanja Radulović rado sarađuje, a povodom katastrofalnog zemljotresa u Japanu u martu 2011. Godine, baš u vreme završetka koncerta The Devil’s Trills u toj zemlji. Zatim su sledila kompozicija „Posle sna“ G.Faure, pa čudesna muzika iz filma „Život je čudo“ Emira Kusturice, u aranžmanu A. Sedlara, Šindlerova lista J.Williams, J.Brams Mađarska igra br.1 i Ciganske melodije P. Sarasate, te V. Monti Czardas, posle kojeg su usledili izvorni zvuci sa ovog podneblja, koje su francuski muzičari bez greške pratili, čak i igrali, pokazujući kako je muzika bezgranična, a da smo mi ti koji te granice stvaramo.
Sve u svemu bilo je to veče za pamćenje, koncert koji je ispunio Veliku scenu SNP-a “Jovan Đorđević” do poslednjeg mesta, plus sto pridodatih mesta na bini i još se tražila karta više. Novosađani su ovog harizmatičnog umetnika, koji svira na violini Žan-Batista Vijoma (Jean-Baptiste Vuillaume) iz 1843. godine, iako je “u rukama” imao i vrednije, ekstravagantnog i nadasve originalnog stajlinga, od samsonovske kose do kostima nalik cvrčkovoj odori (onoj iz Ezopove basne Cvrčak i mrav) dočekali i ispratili ovacijama i poklonili mu srce, i ono pravo i ono folklorno, licidersko. Zato što njegova muzika pokreće i provocira, osvaja i ispunjava u nastojanju da stvori nešto jedinstveno i posebno. Raskida sa starim i utvrđuje nova pravila, uverljivo i autoritativno, bez uvijanja i krajnje iskreno, navodi na bezrezervno potčinjavanje.
Jednom rečju virtuozno muziciranje Nemanje Radulovića, kvarteta „Illico“ i Bobana Stošića i ovoga puta bilo je neposredno i prisno, sa jednim jedinim ciljem uživanja u muzici i pokušaja da se taj užitak prenese na publiku, u čemu su u potpunosti uspeli.

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com