Na IX Bean Fest-u u Temerinu, održanom od 6. do 8. juna 2013. godine, osim takmičenja u kuvanju pasulja, ravničarskih igra, Slatkih, Zanatskih i drugih veselih ulica, posebno interesantan bio je bogat i dobro orgaizovan prateći kulturno umetnički program. Između brojnih igara i pesama na velikoj bini temerinskog “Vašarišta” izdovjili su se “Šidski trubački orkestar”, a jedan od njegovih članova bila je i mlađana trubačica Danijela Veselinović.
Kada ljudi vide trubačicu među trubačima prvo se iznenade ali, kada čuju njenu trubu, listom je svi prihvataju, jer muziku svira srcem, a to se i te kako čuje.
Danijela Veselinović je rođena u planinskom selu Bjeluši u ariljskoj opštini. Trubu je prvi put uzela u ruke u osmoj godini, a već sa deset joj je pripala čast da postane vođa trubačkog orkestra, sastavljenom od njene braće i rođaka, nazvanom njenim imenom, “Danijela”. Trubački orkestar "Danijela" osnovan je 25. februara 2003. godine u Arilju i do sada je imao brojne uspešne nastupe širom Srbije i u okruženju, na festivalima, takmičenjima, svečanim akademijama, a na Saboru trubača u Guči, 2005. godine, Trubački orkestar ”Danijela” osvojio je titulu najboljeg pionirskog orkestra u Srbiji.
Danijela je posle prvih trubačkih koraka napravila i one veće, pa je završila Srednju muzičku školu „ Stevan Mokranjac“ u Kraljevu, upisala Muzičku akademiju u Novom Sadu, i u martu 2013. je kao student prve godine na Katedri za duvačke instrumente-odsek truba, na Međunarodnom takmičnju “Davorih Jenko“ osvojila I nagradu.
Danas je Danijela Veselinović jedna od retkih dama u muškom svetu trube. Svoj veliki talenat, priznat i od velikana „srpske trube“, Bobana Markovića, Daniela „brusi“ u svim muzičkim žanrovima, jer kako sama kaže, truba je instrument bez granica. Danijela svira kompozicije iz repertoara klasične muzike, džeza, pop, rok i narodne muzike, a uzor su joj Čak Manđone (Chuck Mangione), a od naših Duško Gojković.
A na pitanje koliko mi u Srbiji znamo o trubi, Danijela kaže:
-Truba je mnogo lep instrument na kojem možete sve da odsvirate. Truba može mnogo lepo da zvuči u drugim žanrovima, a ne samo u narodnoj muzici, što je u Srbiji opšte prihvaćeno. Početkom XX veka, sa pojavom velikana džeza, Luisa Amstronga i Majlsa Dejvisa, tehničke mogućnosti trube došle su do punog izražaja. I ja preferiram džez muziku, ali kod nas nije toliko zasupljena iako imamo par kvalitetnih džez festivala: Novi Sad, Beograd, Niš, Kraljevo... U Novom Sadu postoji Omladinski džez orkestar, poneki klub, ali sve to nije dovoljno da bi se džez “primi” među mladima.
Da bi se to stanje poboljšalo trebalo bi popularizovati džez kao i druge manje zastupljene žanrove, jer neobaveštenost i neznanje su glavni uzročnici nedovoljne prisutnosti kvalitetnog zvuka, generalno vezano za čitavo područje Srbije.
U nadi da će ova nepravda biti ispravljena, Danijela nastavlja svoje akademsko obrazovanje, sa ambicijom da posle završenih studija upiše i specijalizaciju. Do tada, kao što je slučaj i na Bean Festu, gde je nastupila sa „Šidskim trubačkim orkestrom“, pomaže svojim drugovima iz raznih orkestara u Srbiji. A narodna muzika joj prija, jer da joj ne prija, i da se ne oseća lepo, ona to ne bi radila.


















