Jedno od najvećih srpskih blaga - imanje kraljevske porodice Karađorđević, nalazi se u samom srcu Srbije, na oko 80 km od Beograda, na brdu Oplenac pored Topole. Zadužbinska Crkva Svetog Đorđa, smele i neobične arhitekture, izgrađena je u periodu od 1910-1912, u srpsko-vizantijskom stilu po nacrtima arhitekte Koste Jovanovića.
To je petokupolna građevina, sa velikom glavnom kupolom i četiri manje, koje su nešto niže i nalaze se na krajevima ravnokrakog krsta. Građevina je obložena belim venčačkim mermerom, i takva dominira krajolikom, dok je unutrašnjost prekrivena mozaicima (40 miliona kockica u 15.000 nijansi). Ovde su i kopije najlepših fresaka iz 60 srpskih manastira, 725 kompozicija sa 1500 figura. Ukupna površina mozaika je 3 500 m².
U kripti se nalazi 39 grobnica sa nadgrobnim pločama od dečanskog oniksa. Na Oplencu je sahranjeno dvadeset dva člana dinastije: dva sarkofaga se nalaze u gornjem delu hrama, u severnoj pevnici je sarkofag kralja Petra I (1844–1921), ktitora crkve, a u južnoj sarkofag Karađorđa Petrovića (1762–1817), prvog vladara obnovljene Srbije i rodonačelnika dinastije Karađorđević, dok je u kripti sahranjeno 20 članova dinastije, među kojima i dva vladara, knez Srbije Aleksandar Karađorđević (1806–1885) i kralj Jugoslavije Aleksandar I Karađorđević (1888–1934).
U sam kompleks Oplenca ulazi se kroz specifičnu stražaru, tipičnu zgradu šumadijskog stila. Letnja kuća Karađorđevića (Petrova kuća) na Oplencu danas je muzej – galerija sa postavkama vezanim za život ove dinastije. Odmah do ovog muzeja nalaze se i Vila kralja Aleksandra, kao i Vila kraljice Marije.
Ovaj kraj je sinonim za dobro grožđe i vino. Kada je početkom prošlog veka, na svom imanju na Oplencu, kralj Petar I Karađorđević zasadio vinograde, namera mu je bila da oni postanu uzor srpskim vinogradarima i rasadnik najnovijih sorti vinove loze. Tridesetih godina prošlog veka, na padinama Oplenca bilo je zasađeno preko sto pedeset hiljada čokota. Neposredno pred Drugi svetski rat vinovom lozom je bila pokrivena površina od 37 hektara, dok je za sadnju bilo kupljeno i pripremljeno još dvanaest hektara zemlje, a kalemovi vinove loze, baš kao što je kralj Petar i zamislio, odlazili su širom Srbije, gde su podizani vinogradi po ugledu na Oplenačke. U kraljevim vinogradima uglavnom su uzgajane bele sorte grožđa i proizvođena bela vina. Grožđe za crno vino, na preradu u Oplenac, uglavnom je dovoženo sa kraljevskog imanja iz Demir Kapije. Kvalitetom se tada, u kraljevom podrumu, izdvojilo vino "trijumf", a ništa lošija nisu bila ni "oplenka", "žilavka", "roze"...
Nakon Drgog svetskog rata, vinogradi na Oplencu su zapušteni, pojedine parcele uopšte nisu obrađivane. Od nepreglednih vinograda, vremenom su ostala samo dva čokota, koje je još 1931. godine zasadio kralj lično. Zanimljivo je da jedan beli burgundac i jedan hamburg – još uvek rađaju.
Zadužbina kralja Petra Prvog je u cilju zaštite od daljeg propadanja, godine 2002, ušla u posed dela nekadašnjeg zadužbinskog vinogradarskog kompleksa i vinarije – Kraljevog podruma. Od 2004 godine obnovljeno je 11,5 hektara vinograda. S ozirom da zadužbina proizvodi vino od grožđa proizvedenog isključivo na Oplencu, u prodaji se nalaze ograničene količine vina u autentičnom pakovanju. U podnožju vinograda na istočnoj strani Oplenca, 1915. godine kralj Petar je dovršavao svoj vinski podrum. Nažalost, te ratne godine vino sa berbe nije stiglo na kraljevsku trpezu. Nemajući dovoljno mesta da u stari podrum smesti vino koje je trebalo da stigne sa obnovljenih vinograda, na Oplencu je podignut nov podrum po ugledu na one iz Bordoa. Ugovor o podizanju modernog podruma sklopljen je sa firmom Abel i Beringer iz Frankfurta i godine 1931. u podrum su smeštene prve vinske boce. U vinskim prostorijama bilo je 106 ogromnih buradi, što drvenih što staklenih, od 1000 do 4000 litara zapremine. U posebnom odeljenju bilo je smešteno šest buradi ukrašenih rezbarijom, među kojima je i tri što ih je kao venčani poklon kralj Aleksandar dobio od srpskog, hrvatskog i slovenačkog naroda.Vina za podrum točena su u boce s kraljevskim grbom. U do danas sačuvanoj vinoteci nalazilo se, kako je zapisano u dvorskim dokumentima, i "100 flaša vina koja se nikada neće prodati, već ostati za istoriju", kao i trideset flaša za izvanredne prilike, oplenke, žilavke, trijumfa, hamburga i rizlinga, izdvojenih u martu 1931. godine. Iako ove bačve nekoliko decenija nisu punjene, oplenačku vinarsku tradiciju nastavio je podrum "Aleksandrović" iz oplenačkog sela Vinča. Podrum je čuven po proizvodnji vina "trijumf" pravljenog po originalnoj recepturi iz podruma Karađorđevića. Recept za "trijumf", najbolje vino iz kraljevskih podruma, bio je tajna koju je u emigraciju odneo dvorski podrumar Živan Tadić. Kada je Tadić čuo da unuk njegovog prijatelja, Božidar Aleksandrović, obnavlja vinarsku tradiciju oplenačkog kraja, poslao mu je recepturu na stotinak rukom ispisanih strana. Ono što znamo jeste da ovo najbolje srpsko vino nastaje kupažom sorti sovinjon blan, šardone i rizling.


















