Thu03282024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back KULTURA KULTURNA BAŠTINA Nada Jovanović: Deronjčanke zlatnih ruku oživele Etno kuću

Nada Jovanović: Deronjčanke zlatnih ruku oživele Etno kuću

  • PDF

Najznačajniju ulogu u obnovi kako srpskog, tako i sela širom Vojvodine su žene. One su te koje su narodne motive utkale u tkanine, sačuvale recepteure tradicionalnih jela i kolača, u svojim domovima, posebno u vreme praznika, naredile kuću i ukućane onako kako to običaji nalažu. Zato nije ni čudo što su poslednjih desetak godina u svim selima, manjim mestima, naseljima, osnovana udruženja žena, sa osnovnim naumom čuvanja narodne baštine i njeno prenošenje na mlađe generacije, da ne zaboravimo svoje korene, da znamo ko smo, i odakle smo.

Izuzetak nije ni Deronje, selo u opštini Odžaci, sa nešto manje od 3.000 žitelja i više od 14 nacionalnih zajednica, poznato po tamburaškim bandama, ali i po vrednim i umešnim ženama.
Udruženje žena „Zlatne niti“, čija je zaštitnica Sv. Petka, nastalo je 2001. godine. Predsednica Udruženja Nada Jovanović s ponosom pokazuje švapsku kuću, staru preko dva veka, koju su pre pet godina dobile od opštine i pretvorile u etno kuću. U njoj su nameštene tri sobe: po bačkom, srpskom (iz pirotskog kraja) i švapskom modelu, predstavnika nacija koje žive u Deronjama, opremile nameštajem, raznim starim predmetima upotrebne vredosti.
Ova Etno kuća zamišljena je ne samo kao muzejski prostor, namešten za gledanje, već i da ugosti svoje posetioce. Članice udruženja su voljne u svako doba dana da pripreme i bački doručak, nedeljni ručak, večeru ili umese kolače i testa, sve domaće i sve po želji naručioca. Gost mora biti zadovoljan, a kada je zadovoljan on, zadovoljne su i domaćice.
Jedan od mnogobrojnih specijaliteta na njihovom meniju je Slavski kolač, koji priprema Katica Živkov, 89-to godišnja i najstarija članica Udruženja.
Osim raznih kuvarija, žene iz „Zlatnih niti“ vredno rade ručne radove, da li kod kuće da li u vreme redovnih sastanaka četvrtkom. Dok je četvrtak rezervisan za vez, pletenje, heklanje, sve to kasnije izloženo u jednoj prostoriji u Etno kući, nedelja je dan za druženje, pričanje, planiranje i obilazak mnogih etno festivala, na koje ih pozivaju.
-Sobe su pune, nedostaju još pojedini eksponati u dvorištu, zaprežna kola, i sl, i prostor se još uvek dopunjuje. Nedavno smo, sa sredstvima dobijenim od Pokrajinske vlade, završili adaptaciju ove kuće, pošto je bila sklona padu. Ostao je još jedan manji deo da se uradi, kao što je adaptacija kuhinje i sanitarog čvora, jer mi tu uglavnom spremamo tradicionalna jela, mesimo tradicionalne kolače, dočekujemo sve koji žele da nas vide, a za to nam je potreban prostor i uslovi za rad. Npr. naš bački ručak izgleda ovako: supa, kuvano meso i sos, bareni krompir, šnicle, gibanica sa sirom; kuvamo i paprikaše u kotliću u staroj kuhinji na šporetu od 240 godina, koji radi - kaže Nada Jovanović.
Kada neko dođe u Deronje može da se javi Turističkoj organizaciji, a onda je prepušten ženama iz Doronja koje vole i znaju da ugoste.
Udruženje „Zlatne niti“ okuplja 25 žena koje su shvatile važnost svega onoga što rade, ali je veliki problem nedostatak mladih. Osim dve članice srednjih godina, ostalo čine starije žene.
Etno kuća u kojoj je smešteno Udruženje žena „Zlatne niti“, koje ju je osmislilo i udahnulo joj život, je jedan kutak koji živi tokom cele godine. Tu se u jesen stavlja zimnica, dočekju gosti, svakog proleća članice kreče, svake nedelje kose travu, a druže se i zimi, jer dve kaljeve peći su zadužene za ugodnu temperaturu.
Da li je realno očekivati da jedno udruženje žena pokrene ideju razvoja seoskog turizma. Odgovor je pozitivan i uklapa se u koncept aktivnosti udurženja. Nada Jovanović kaže da u etno kući ima sedam kreveta, ali je jedini problem što su na krevetima, u sklopu tradicije, slamarice, pa ako nekome ne smeta, slobodno može i da prespava. Međutim, preduzimljivost ovih žena pretpostavila je mogućnost korišćenja nekih kuća za te potrebe.
-Mnogo hoćemo, mnogo umemo i imamo velike planove, samo nam treba malo više medijske promocije, da se čuje za nas. Imale smo mi i do sada poseta, po tri do četiri autobusa u toku dana, ali samo obiđu eto kuću, u prolazu. Mislim da je Tamburaški sabor prava prilika da se sa nama ljudi upoznaju, da vide šta im nudimo, i da se sa porodicom, prijateljima ponovo vrate.
Jer, kako Deronjčani kažu: o Deronjama ne vredi pričati, Deronje se moraju doživeti.

Više fotografija možete da pogledate o v d e.
 

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com