Thu03282024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back KULTURA Muzika Maestro Aleksandar Kojić: Opera je IN u svetu

Maestro Aleksandar Kojić: Opera je IN u svetu

  • Prethodna
  • 1 of 4
  • Sledeća

Ljubav i ljubomora, patnja i praštanje, žudnja, prevara, bol, strast, čast, sve je to sadržano u najkompleksnijem muzičko-scenskom delu, nekada voljenoj, danas manje popularnoj i uvek prestižnoj - operi.
Srpsko narodno pozorište osnovano 1861. godine je tek 1920-te dobilo prvi operski ansambl. Novosađani su imali prilike da prvu operu u svom gradu vide 17. februara 1921. godine. Bio je to Verdijev Trubadur. Samo tri godine kasnije, 14. oktobra 1924. godine SNP-u je ukinuta Opera, a marta 1927. i Opereta, da bi ponovo bile ustanovljene jula 1947. godine, i 16. novembra izvedena premijera Travijate Đ. Verdija.

Opera SNP-a je danas jedna od tri operske kuće u Srbiji (pored Opere Narodnog pozorišta i privatne opere i teatra Madlenianum-a u Beogradu.
Trenutno se u Operi SNP-a igra 14 repertoarskih jedinica, od moderne opere Aleksandre Vrebalov „Mileva“ po motivima iz života Mileve Marić Ajnštajn, jednočinke "Poslednji letnji cvet" kompozitora, dirigenta i reditelja Zorana Juranića izvedene i u okviru 27. Muzičkog bijenala u Zagrebu, do širom sveta izvođenih Verdijevih i Pučinijevih opera.
Maestro Aleksandar Kojić, pod čijom dirigentskom palicom poslednjih sezona nastupa Opera SNP-a, ističe da je edukacija primarni zadatak ove operske kuće.
-To znači da izvodimo i dela koja nisu tako popularna. Dokaz za to je „Simon Bokanegra“ Đuzepe Verdija, jedna izuzetno lepa i kvalitetna operska predstava koja ne pleni na „prvo slušanje i gledanje“, samim tim što je priča dosta zamršena i zahteva posebnu koncentraciju. To nije tip predstave kao „Travijata“ i „Karmen“ koje vam odmah prirastu za srce. Ovu operu smo izveli šest puta za mesec i po dana i po reakcijama naše verne publike vidimo da što je više gledaju, više im se sviđa. Mi nismo pozorište milionskog grada da možemo sebi da priuštimo luksuz, govorim o gradovima koji imaju jako mnogo i turista na predstavama, da izvodimo raritetne, egzotične predstave. Mi možemo na pet predstava iz tzv. „gvozdenog repertoara“ da stavimo jednu egzotičnu, što je u ovom slučaju „Simon Bokanegra“. Sledećeg meseca planiramo da vratimo na repertoar „Eru s onog svijeta“ Jakova Gotovca, izuzetno kvalitetan naslov koji nije igran od 2007. godine, zatim „Ljubavni napitak“ Gaetana Donicetija u maju, predstava koja je odigrana poslednji put 2003. godine. Ranije je izvođena u srpskom prevodu što je bio trend, a sada će biti igrana na originalnom italijanskom jeziku. Na jesen opersku sezonu bi trebalo da otvorimo obnovom Verdijevog „Magbeta“, provokativnom i intrigantnom predstavom za vreme kada je postavljena 2000. godine. Godine 2003. je poslednji put odigrana i postoje želje i publike i umetnika, a i ja lično smatram da je to, i u umetničkom i vizuelnom smislu, izuzetno kvalitetno napravljena predstava, i zaslužuje da bude vraćena na repertoar – kategoričan je maestro Kojić.
Postoji jedno veliko ALI, kao i uvek kada je u pitanju kultura, a to je budžet koji u značajnoj meri limitira i sužava repertoar. Osim toga, solistički ansambl Opere SNP-a broji svega 20 ljudi. To je jako malo iz razloga što su određeni glasovi vezani za određenu vrstu repertoara, a realnost je takva da su solisti prinuđeni da pevaju neodgovarajuće uloge i time naškode svom glasu i danas su u lošoj pevačkoj kondiciji. To je sudbina teatara koji nemaju mogućnost da angažuju više ljudi „sa strane“, odnosno koji nemaju mogućnost zapošljavanja u solistički ansambl novih ljudi.
-Postoji mogućnost razmene umetnika i „ispomoganja“ jedni drugih sa našim drugim operskim kućama. Ta priča vezana za Beograd je stara i sada postoje dobra volja da se ona realizuje, prvi put posle 20 godina. Osamdesetih godina prošlog veka pravljene su zajedničke predstave SNP-NP, npr. sa operom „Nabuko“, kada se u Sava centru održao spektakl sa dva orkestra i 400 ljudi na sceni. To su lepe stvari. Onda je u jednom momentu to zamrlo i SNP nije gostovalo u Narodnom pozorištu dosta dugo, tako da se nadamo da će toga uskoro biti. Postoji želja da baš sa „Simon Bokanegrom“ igramo u Narodnom pozorištu i nadam se da će se to ostvariti i da ćemo se polagano početi vraćati na ono staro dobro što je bilo - izjavio je maestro Kojić.
Izbor repertoara je samo jedan vid edukacije publike. Drugi, koji izlazi iz šablona uobičajenog umetničkog delovanja jeste uvođenje školske dece, budućih posvećenika, u svet opere. Do sada nespretno dovođenje velikog broja školaraca na večernje predstave nisu izazvale željeni efiekat. Prema rečima maesta Kojića, planira se pokretanje matine predstava za decu, koje bi subotom u 11 časova prikazivale skraćenu verziju neke opere, posle koje bi moderator davao neophodna objašnjenja i razgovarao sa decom. Gala večernji termin od 19 časova nije prigodan za dovođenje škola na operu, a opet, subotnji matine termin pretpostavlja angažovanje i nastavnika i dece prvim danom vikenda. Međutim, koliko smo spemni da se posvetimo deci i da uložimo u njih toliko će nam ona vraćati. Nekada je pozorište radilo i nedeljom, a slobodan dan je bio ponedeljak. SNP je jedno od retkih pozorišta koje ne radi nedeljom, kada je reč o svetskoj praksi.
-Publiku treba negovati i vaspitavati od najranijih dana. Dobar ukus je pitanje vaspitanja i obrazovanja. Po mom mišljenju, čovek se ne rađa sa tim. U tom najranijem uzrastu potrebno je da se objasni i predoči deci šta mogu da očekuju, na šta da obrate pažnju. Opera je „IN“ u svetu, samo kod nas to malo dolazi sa zakašnjenjem, ali ima mladog sveta koji se budi ili se već probudio. Nije ni svaka predstava za svaku ciljnu grupu, ali, kada bi ekipu iz Laze Telečkog (ulica kafića i noćnog provoda u centru grada) dobili za pozorište, onda smo uradili posao. To je neka nova generacija advokata, doktora, među njima su i budući gradonačelnici Novog Sada i ako nisu od najranije dobi u tome, teško da će uhvatiti korak, pun ambicije i nade - zaključio je Aleksandar Kojić.

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com