Sveti Trifun, praznik vinogradara i vinara je i ove godine u naselju iriške opštine Rivica, protekao u znaku vina i bogatih sremskih specijaliteta: čvaraka, kobasica, švargli, ali i pesmi i druženju. Po mnogima, ovo je najbogatija manifestacija jer za svakim štandom osim vina stoji i bogato meze, poklon sponzora.
Na sportskim terenima ispred Doma kulture Rivica, na dvodnevnoj manifestaciji “Dani vina” koju su po XIII put organizovali Mesna zajednica Rivice, Skupština opštine Irig i Turistička organizacija opštine Irig, okupio se brojan narod kako bi promocijom domaćeg vinogradarstva i vinarstva iz regiona odali počast zaštitniku vinove loze, vinogradarstva i vina, Svetom Trifunu, kojeg slave i vinogradari i gostioničari, ali i ljubitelji vina i uživaoci dobrog ukusa.
Da vino treba piti, potvrđuje i stara japanska poslovica koja kaže: “Ko pije vino, ne poznaje njegovu štetnost; ko ga ne pije, ne poznaje njegove koristi”, a brojni posetioci su imali prilike da probaju mnoštvo kako belih, tako i crvenih vina, pretežno malih proizođača.
Važeća tvrdnja da je “bijelo za smijeh, a crno za grijeh”, proverena je na brojnim uzorcima od kojih je izabrano najbolje belo (Chardonnay Save Šućina iz Iriga) i crveno, (čitaj najporočnije) vino – Merlot Žike Erdeljca, koje je proglašeno i za apsolutnog šampiona ove priredbe.
Koincidencija ili ne, tek cela manifestacija godinama se odvija čelo kuće porodice Erdeljac, čiji su domaćini učesnici na svim dosadašnjim feštama. Ali, da protekcije nije bilo, mogli ste se uveriti već posle prvog gutljaja Merlota iza kojeg stoji 300 godina poznata tradicija bavljenja vinogradarstvom i vinarstvom u ovoj porodici. U to će vas uveriti i živopisni krajolik sela Rivica, ugnježdenog na južnim padinama Fruške gore na nadmorskoj visini od oko 200 metara, na kojoj se smenjuju vinogradi i voćnjaci.
Porodica Erdeljac se bavi poljoprivredom, a hektar vinograda sa zasadima Vranca, Rizlinga i Župljanke je više bio dodatna aktivnost, hobi.
Pater familias, Žika Erdeljac glavni i odgovorni za višestruko nagrađivana vina, namerava da tu praksu promeni, proširi zasade vinograda, a samim tim poveća proizvodnju vina, ali zadrži stari način proizvodnje domaćeg vina po proverenoj porodičnoj recepturi. Podršku za to, Žika Erdeljac ima u svojim sinovima, starijem Nikoli i mlađem Milošu, koji je završtio Srednju strukovnu školu “Borislav Mihalović Mihiz” turistički smer u Irigu, i namerava da ostane na selu.
Prateći mogućnosti razvoja sela, ovo domaćinstvo ne isključuje mogućnost okretanja turizmu, jer prostrana kuća, sa tipičnim sremačkim prednjim i zadnjim, ekonomskim dvorištem, sa zavidnim stočnim fondom, mame na ovakvu vrstu delatnosti.
Uz kuću se nalazi i stari vinski podrum, u kojem osim novih pohromskih stoji i vremenu odoleva 150 godina staro hrastovo bure. Ovde bi turisti mogli da degustiraju vina nagrađivana na svim manifestacijama i festivalima na kojima su izlagana: od Temerina, Petrovaradina, pa širom Srema.
Na pitanje kako se država odnosi prema „malim“ vinarima, Žika Erdeljac kaže:
-Od Ministarstva očekujemo pozitivno mere. Do sada nam predložene nisu odgovarale, pa ih nismo ni koristili nego smo sve uspevali sopstvenim snagama, jer nije vreme za zaduživanje.
Onima kojima je vinogradarstvo i vinarstvo bilo dodatna delatnost, sada je preraslo u nešto više, veća je proizvodnja i uglavnom se to vino prodaje na kućnom pragu, stalnim mušterijama, jer ovo vino nije vino za vašare.
-Proizvodimo manje količine, ali vodimo računa i garantujemo kvalitet - zaključio je domaćin Žika Erdeljac.
A manifestacija kao manifestacija od „ljudi nije napravila ni Bogove ni vragove“ već veseljake koji su se družili do duboko u noć.


















