Melinda Kokai-Mernjak, bezmalo dve godine je na čelu Bačke Topole, opštine
Severno-bačkog okruga, u kojoj živi 34.088 žitelja (2011) u 23 naselja.
Njena profesionalna priča tekla je pravolinijski, od profesora računarstva i informatike u Poljopirvrednoj školi u Topoli, preko direktora iste, do predsednice opštine. Gospođa Kokai-Mernjak za sebe kaže da je pre svega majka i supruga, pa sve ostalo. Njeni saradnici već dobro znaju da je na sve manifestacije, festivale, događaje gde se očekuje njena prisutnost, prate njene petogodišnje bliznakinje i suprug, a prvobitnu rakciju čuđenja zamenilo je odobravanje.
-Kada sam se kandidovala rekla sam da se nadam da ću kao žena, kao majka, moći da dam dodatnu vrednost našoj opštini, i za ovo vreme sam nekako uspela to i da ostvarim. Moji sugrađani jako cene kada se i na zvaničnim manifestacijama pojavim i kao žena i kao majka, i više nikome ne pada na pamet da me zove, a da pod tim ne podrazumevaju da će sa mnom doći i moja deca. Sada su se i one navikle i naučile su da stoje mirno pored mene, gledaju i jako uživaju u svim tim događajima. Ipak, gledam da za vreme zvaničnog dela povedemo baku i da svi u tome uživamo, jer jedino tako shvaćen život je potpun život jedne žene i kao profesionalca i privatno - objašnjava gospođa Kokai-Mernjak.
Šta je Topola konkretno dobila time što je predsednik njene opštine žena?
Po rečima gospođe Melinde Kokai-Mernjak, žene malo drugačije gledaju na život i imaju potrebu da se malo više približe sugrađanima, jer saosećaju sa njihovim problemima i sa svim događajima koji se dešavaju u bačkotopolskoj opštini. Načelo gradskih vlasti u Bačkoj Topoli je zato da se svaki građanin, sa bilo kojim problemom da dođe i zatraži pomoć od njih, sasluša, posavetuje, ili se nađe zajedičko rešenje za konkretan problem. -Tako smo formulisali i naš cilj, da budemo opština koja je bliska porodici, jer ipak je porodica temelj našeg društva i ako ne negujemo te porodične odnose, nećemo moći da stvorimo pogodno tle za formiranje novih ciljeva - kaže Melinde Kokai-Mernjak.
Za nepune dve godine od kada je preuzela funkciju jedna žena, opština je bogatija za šest dečjih igrališta, na kojima sve više dolaze deca iz pratnju baka i deka, ili roditelja. Izgrađene su biciklističke staze, kako po gradu, tako i van njega. Biciklistićkom stazom Bačka Topola je povezana sa Bajšom, i na taj način je pružena šansa stanovnicima tog mesta da biciklima dođu do grada, a planira se povezivanje grada sa Zobnaticom. Plan je da se napravi biciklisitčka staza oko Zobnatičkog jezera, ali staza prilagođenoj prirodi, a ne od betona, kako bi se vodilo računa o zaštiti životne sredine. Bačka Topola ima dugu tradiciju biciklizma, u njoj se nalazi i poznata fabrika bicikala „Capriolo“. Bicikl je omiljeno prevozno sredstvo u Bačkoj Topoli i mogu se videti čitave porodice na dva točka, međutim, u ovoj teškoj situaciji, jako je važno građanima obezbediti da stignu na svoje radno mesto što jeftinije - biciklom.
Prelazi u gradu prilagođeni su osobama sa invaliditetom, kao i majkama koje guraju dečja kolica.
-I ja sam sama bila svedok kako je ranije bilo teško pregurati dečja kolica preko pešačkih prelaza - dodaje gospođa Kokai-Mernjak.
U ovoj opštini se vodi računa o ravnomernoj raspodeli investicija. Pošto Bačka Topola ima svoj industrijski park, uvek polovina investicija koja se odnosi na grad odlazi na otvaranje novih radnih mesta, a druga na oživljavanje zajednice ili na investicije koje će podići nivo života građana.
U ovoj opštini svako mesto za svoj razvoj dobija onoliko sredstava koliko mu u zavisnosti od broja stanovnika pripada, čime je predupređena nepravda da samo grad ima pravo na razvoj. A da li će se ona uložiti u infrastrukturu ili u razvoj zajednice, u projekte vezane za negovanje tradicije ili razvoj turističkih potencijala, zavisi od njihovih godišnjih planova.
Na pitanje da li žene Bačke Topole imaju povlašćen položaj u opšitni iz razloga što je jedna žena na njenom čelu, gospođa Kokai-Mernjak je prokomentarisala:
-Naravno da nemaju. Mislim da je dosta teško izboriti se za to. Ženama nedostaje i samopouzdanje. „Greška“ je i u ženama, a ne samo u našem društvu. Žene se još uvek plaše da prihvate neke obaveze. Ono što je interesantno za našu opštinu je da imamo trinaest institucija tj. javnih preudzeća. To su velika javna preduzeća, ali i predškolska ustanova, biblioteka, muzej na čijem čelu se nalaze devet žena i samo četiri muškarca. Na osnovu rezultata rada tih preduzeća se vidi da je njihov izbor bio pravi.


















