Fri03292024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back PRIVREDA INSTITUCIJE Žarko Galetin: Uloga tržišta u podizanju konkurentnosti i privlačenju investicija

Žarko Galetin: Uloga tržišta u podizanju konkurentnosti i privlačenju investicija

  • PDF

Srpska poljoprivreda u sistemu poljoprivredne politike Evropske Unije, je od momenta dobijanja datuma za pregovore sa EU, postala jedna od ključnih tema ne samo stručne, već i najšire javnosti. Sam proces pregovaranja ima svoju preciznu agendu. Međutim, ono što se postavlja kao ključno pitanje jeste : Kako podići kapacitete srpskog agrara do nivoa potpune adaptibilnosti sa agrarom EU , odnosno Zajedničkom agrarnom politikom EU?

Put za rešenje odgovora na prethodno pitanje postoji. Delom on se nalazi u samom procesu pregovaranja, ali najvećim delom rešenje se nalazi kod nas, na našem terenu. Dakle, kada sami budemo shvatili da sopstvene potencijale moramo iskoristiti bar na nivou Evropskog proseka i da je veća produktivnost i efikasnost u proizvodnji pre svega u našem interesu, pa tek onda i same Evropske Unije, moći ćemo da se nadamo uspešnom završetku ovog teškog procesa. Međutim, na žalost ne zavisi baš sve od nas, već i od spremnosti stranih investitora da ulažu u naš agrar i podignu nivo proizvodnje i konkurentnosti do nivoa kada ćemo potpuno spremni moći da uđemo na evropsko tržište i budemo ne samo deo skladnog mozaika evropske poljoprivrede, već i jedan od prepoznatljivih pozitivnih primera dobre agrarne proizvodnje velike Evropske poljoprivredne porodice.
Iscrpeni finansijski potencijali našeg agrara jednostavno nisu dovoljni za iole ozbiljniji investicioni ciklus u obnavljanje tehničkih i tehnološkoh kapaciteta naše poljoprivrede. Bez investicija, to je bar svima jasno, od naše poljoprivrede i ne možemo više da očekujemo od pukog gledanja u nebo i Božje milostinje da nam podari dobro vreme.
Iz tih razloga, jedna od ključnih uloga države jeste da stvori povoljan ambijent za privlačenje investicija. Upravo smo došli na teren kada se ne mogu zaobići dva suštinski najbitnija faktora u privlačenju stranih investitora , a to je dobar opšti privredni ambijent i povoljna investiciona klima. Ova dva faktora postala su u pravom smislu reči „opšta mesta“ kada se priča o Srbiji kao mestu ulaganja. Da se ne bismo zadržali samo na pominjanju tih „opštih mesta“, potražimo, koja su to rešenja koja će ova „opšta mesta“ učiniti konkretnim i pretvorti ih u realnost poslovnog ambijenta.
Ako bih ja bio u prilici da se ponašam kao čovek koji hoće svoj višak para da uloži i od toga da očekuje perspektivnu zaradu, prva stvar koju bih imao na umu jeste SIGURNOST ulaganja. Podsetimo, u pitanju je agrar. Da li bih uložio u neku proizvodnju u agraru
(primarnu ili prerađivačku, svejedno), svesno ulazeći u rizik da se u toku godine cene jedne iste robe mogu kretati u rasponu 1:2, a da pri tome nemam mogućnost da kontrolišem taj rizik tržišta, odnosno upravljam rizikom na način da mogu da ga minimiziram, a što bi mi omogućilo relaksirano proizvodno planiranje? Svakako da ne bih. E, sada dolazimo do mesta gde je uloga države ključna. Dakle, koja je uloga države u stvaranju tog već toliko puta pominjanog poslovnog i investicionog ambijenta? Najpre, to je zakonodavna funkcija, pa potom izgradnja institucija koje će taj zakon da sprovode i najzad ulaganje u infrastrukturu ukoliko je to potrebno da se u potpunosti implementira zakon i osposobe institucije.
U prilog priči oko uređenja tržišta kao tek jednog od sistemskih rešenja za podizanje nivoa pouzdanosti i sigurnosti privrednog i investicionog prostora, svakako da se instaliranje institucije robne berze nameće kao jedno od najboljih i najkvalitetnijih rešenja koja su opšteprisutna u zemljama razvijenih tržišnih ekonomija. Robne berze su, kao što je navedeno jedno od rešenja u ukupnom tržišnom sistemu. Svakako da rešenja treba potražiti i u jačoj afirmaciji sistema javnih skladišta, sistema robnih rezervi ... itd.
Robna berza se nudi kao jedno od rešenja. Pođimo od problema. Ne treba biti mnogo mudar, niti se vraćati daleko u prošlost, pa ne konstatovati problem koji poslednjih godina postaje noćna mora ne samo našim poljoprivrednicima, već i prerađivačima, pa i trgovcima. Taj problem se može nazvati „tržišna neizvesnost“. Problem ne bi bio toliko značajan da se cenovne varijacije kreću u granicama oko 10%-15%. Ko je snalažljiviji na tržištu, više će zaraditi i obratno. Međutim, kada se cene u toku jedne godine kreću u razmerama od preko 1:2, onda to dovodi u pitanje isplativosti proizvodnje, gubitka na supstanci... To je pravi alarm. Još ako nemate alate da upravljate tako jednim vioskorizičnim tržištem, postavlja se pitanje uopšte isplativosti vašeg privređivanja. Terminske robne berze omogućavaju zaštitu od rizika putem tzv „hedžing operacija“. Hedžing, ili u slobodnom prevodu zaštita, jeste aktivnost na terminskom tržištu koja sasvim izvesno tržišnom učesniku omogućava minimizaciju rizika. Logično je da na jednom ovakvom tržištu koje po svojoj logici funkcionisanja podseća na kladionicu, neko zaradi taman toliko koliko neko izgubi. Dakle, da bi to tržište moglo da funkcioniše neophodno je da bude veoma likvidno, da se na tržištu pojavi što veći broj trgovaca koji neće doći da zaštite svoju proizvodnju ( jer je nemaju), već da zarade na trgovinskim operacijama na tom tržištu. Upavo ti trgovci svojim prisustvom omogućavaju da tržište bude uvek likvidno sa velikim tzv. „marginskim računima“, što omogućava i poljoprivrednim proizvođačima i prerađivačima da „štite“ određenu cenu koja im se potpuno uklapa u kalkulaciju. Dakle, kada vi unapred znate da ulazite u proizvodnju ( bez obzira bio to poljoprivredni proizvođač ili prerađivač), a da na toj proizvodnji nećete imati gubitak, već neku po vama dovoljnu zaradu, tada je i dugoročno planiranje proizvodnje moguće, kao i vođenje dugoročne investicione politike.
Na našem tržištu od institucija koje organizuju robno berzansko tržište imamo jedino „Produktnu berzu“ Novi Sad. To je SPOT berza i ona trenutno nema zakonski osnov da iskreira terminsko tržište sa svim benefitima koje to tržište donosi tržišnim učesnicima. Posle četiri bezuspešna pokušaja u poslednjih deset godina, trenutno se nalazimo pred konačnim rešenjem problema donošenjem novog Zakona o robnim berzama. Kompetenna radna grupa osnovana od strane Ministarstva trgovine sačinila je Nacrt Zakona o robnim berzama, koji je prošao javnu raspravu i čije bi donošenje trebalo da usledi posle proceduralnih aktivnosti, a nakon formiranja nove skupštine, odnosno vlade Republike Srbije.
Zakon o robnim berzama, naravno nije rešenje samo po sebi. Tek posle toga dolazi obiman posao oko donošenja podzakonskih akata, podizanje tehničkih, tehnoloških i kadrovskih kapaciteta institucije koja će taj zakon implementirati, kao i edukacije tržišta koje treba uključiti u sistem trgovanja preko robne berze. Za ceo taj projekat neophodna je pomoć i podrška države. Ako imamo viziju kako će nam tržište posle toga izgledati, onda će se ta pomoć višestruko isplatiti.
Sa druge strane, svim potencijalnim investitorima ćemo poslati jasnu poruku da Srbija ima transparentno, fer i zaštićeno tržište, i to sistemski zaštićeno a ne državnim interventnim merama koje često i ne pogode pravu metu.
Najzad, povratimo poverenje u srpske tržišne institucije. Jednu takvu smo imali još od 1958. godine kada je osnovana „Produktna berza“ Novi Sad, a koja je sada po kriterijumima Svetske banke iako najstarija od svih, 37 kategorisanih robnih berzi Isočne Evrope i Centralne Azije na samom dnu po stepenu razvijenosti. Nikome nije stalo da i dalje budemo na toj poziciji. Pogotovo ne državi koja ulazi u reformski period donošenja novih zakona i građenja novih institucija.
Direktor „Produktne berze“ Žarko Galetin
 

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com