Bean Fest je za deset godina trajanja stekao ozbiljne prijatelje, kako iz zemlje tako i iz inostranstva. Jedan od njih je i Černák Zoltán iz mesta Hódmezővásárhely, Mađarska. On je redovan učesnik na našim lovačkim takmičenjima, renomirani bućkaroš u evropskim razmerama i višestruki pobednik istih.
Na X Bean Fest-u gospodin Černák, koji se profesionalno bavi snimanjem, fotografisanjem kamerom iz vazduha, kao i izradom spotova, ove godine je došao sa sinom Černák Levente, da na ovaj način trajno zabeleži najveću vojvođansku gastornomsku manifestaviju, Temerinsku pasuljijadu.
Ovoga puta kao profesionalci, prošle godine kao učesnici ovog istog tamičenja, kada je gospodin Černák na čelu sarvaške ekipe odneo posebnu nagradu za najbolje specijalno jelo od pasulja.
Gospodin Černák Zoltán je i organizator inostrane ekspedicije koja dolazi u Novi Bečej na manićijadu: Manić Tisa 63, ustanovljenu pre dve godine, iako dobri kontakti sa Udruženjem Eko centar „Vodomar 05" iz Temerina, datiraju od ranije.
Gospodin Mihalj Buzaš, urednik Ribolovačke rubrike Magyar Szó-a je gospodina Černák Zoltána opisao kao mnogostrano aktivnu ličnost, uglavnom vezanu za aktivnosti voda-riba, sa akcentom na teritoriji Srbije i jako dobrog promotera naših zbivanja u neposrednom komšiluku.
Deo priče vezane za gospodina Černáka je da je prilikom poplava organizovao ekipu ribolovaca iz Mađarske, koji bi došli svojim čamcima da pomognu oko spasavanja i samo su ih neke administrativne prepreke sprečile da to i ostvari.
Interesovalo nas je, s obzirom da smo se sreli na jednoj posebnoj manifestaciji, kakva je paralela između gasto-festivala koje organizuju naši severni susedi i naših fešti, na šta je gospodin Černák konstatovao:
-Srbija ima nenadmašnu tradiciju druženja, okupljanja društva, prijatelja. Mađari se druže uglavnom u parovima. Zajedništvo je u Srbiji došlo najviše do izražaja od svega što mogu da primetim. Duh zajedništva, druženje, je gastonomiju podredila tom druženju. Nije kao na drugim mestima, da je na gastro festivalu primarna gastronomija, a druženje sekundarno, nego je prvo druženje, a gastronomija je u funkciji tog druženja.
Pasuljijada je humanitarno-kulturološka-gastonomska manifestacija i kao takva svojevrsan reper sličnim, pošto se radi o najvećoj i po mnogima najkopletnijoj manifestacija ovog tipa u zemlji. Na pitanje šta bi trebalo uraditi da bi se izjedničala gastronomija, koja je u imenu manifestacije i druženje, koje je negde u podsvesti, naš sagovornik je jednostavno odgovorio:
-Ništa. Ne treba to dirati, ovako je dobro. U Mađarskoj je pravilo da se za vreme jela ne razgovara, dok se u Srbiji i te kako priča. Mnogo je izraženiji duh zajedništva i zato su srpska jela toliko izvanredno ukusna, jer osim začina i sastojaka u njih je utkana i duša, pa je i duša obavezan deo recepta. Na taj način je ljubav prema zajednici ukuvana u to jelo - rekao je gospodin Černák.
Jednom prilikom gospodin Mihalj Buzaš je postavio pitanje, da li atmosfera može da bude brend, i kako bismo mi to mogli da prodamo, jer nigde u svetu nikad nije sreo to neopipljivo, a osetljivo - dobro raspoloženje. I to je ono što mi treba da ponudimo svetu, to je ono što imamo, a ne može da se patentira.
Ili ipak može, ali na tome moramo da poradimo mi sami. Jer, kako je rekao Černák Zoltán ocenjujući naš pasulj:
-Apsolutno je sve jedno šta kuvate. Ako se dobro osećate, nebitno je šta kuvate.


















