Na salašu „Vindulo“ u Temerinu, vlasnika Lasla Dujmovića, proslavljen je drugi rođendan Udruženja „Naša vina“. Na svečanoj večeri u prijatnoj atmosferi salaša „Vindulo“, uz odličnu hranu, mogla su se probati po dva vina iz svake vinarije, članice Udruženja, među kojima su bili i višestruko nagrađivani Italijanski Rizling klon 54, iz vinarije „Vinum“, Probus, Panonija…To je potvrda da su i domaće sorte “proizvedene” u novosadskom Institutu za voćarstva i vonogradarstva našle svoje mesto kod proizvođača, i to ne samo u Srbiji, već i u Hrvatskoj, pa i u Rusiji, na Crnom moru...
Veliko je priznanje kada se vina hvale, što se Udruženje hvali, a za svoj najveći uspeh, predsednik Udruženja vinara i vinogradara Vojvodine “Naša vina”, prof. dr Zoran Keserović smatra što je kao profesor voćarstva organizovao da se vinari udruže i da je Departman, kao državna istitucija, uspeo da uđe u to udruženje. A sve je počelo pre tri godine, na studijskom putu u Hrvatsku, posle razgovora dr Zorana Keserovića i dr Milana Ubavića, vlasnika Vinarije “Vinum”, i zaključka da je sazrelo vreme za pokušaj udruživanja vinara i kod nas. Dve godine kasnije, na obeležavanju ovog značajnog datuma konstatovano je da ovo Udurženje funkcioniše bolje od svakog očekivanja.
-Mislim da smo izabrali jako dobar put, na kojem smo oko sebe prvo okupili desetak vinara, i jedno četiri meseca smo ispitivali jedni druge, da bi na kraju ostalo nas petoro: Departman za voćarstvo, vinogradarstvo i pejzažnu arhitektutu Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu i vinarije: „Vindulo“ iz Temerina, „Mačkov podrum“ iz Iriga, „Vinum“ i „Đurđić“ iz Sremskih Karlovaca. Mnogima je bilo neshvatljivo šta će jedna državna ustanova zajedno sa privatnim proizvođačima, ali ja sam smatrao da mi treba da uđemo u ovo društvo radi afirmacije vinarstva, pretežno Fruške gore. Uz to, imali smo jedan jedinstven model kako treba da se radi i svi po njemu radili.
Prvi rođendan smo proslavili u Vinoteci „Naša vina“, a za svaki drugi smo se dogovorili slavimo kod jednog od članova. Ove godine je to Laslo Dujmović, a treći rođendan obeležićemo u Institutu za voćarstvo i vinogradarstvo u Sremskim Karlovcima. Mislim da smo dosta uradili i na promociji „Naših vina“. U početku smo dosta hrabro ušli u promocije i na Sajam vina u Beogradu smo zakupili veliki štand, ali taj nastup je bio skup i nije dao željeni, pre svega marketinški efekat. Shvatili smo da još uvek nismo ojačali da učestvujemo na tako velikim manifestacijama i da nam još uvek više odgovaraju drugačije promocije, poput internih druženja, oglašavanja preko sajta i putem časopisa.
Dr Keserović naglašava da je Vinoteka „Naša vina“ u Dunavskoj ulici broj 31, u Novom Sadu, uticala da se povrati kultura pijenja vina, slaganja hrane i vina, i da je vidno podigla svest o značaju lokalnih vina... Ali, osim lokalnih, tu su i vina od stranih sorti koje su se u Vojvodini i Fruškoj gori nekada proizvodile, tu su i suvomesnati proizvodi, sirevi.. Za naredni period planira se proširenje ponude sa novim proizvodima, ali se još uvek ne primaju novi članovi.
-Poljoprivredni fakultet do sada nije dovoljno radio na marketingu. Imali smo jako dobre sorte, radili na tehnologiji proizvodnje vina od tih sorti i pokazalo se da su sada te sorte značajne za Srbiju, da su za njih čuli i na obalama Crnog mora, i u Italiji. Nedavno smo u Italiji potpisali ugovor sa jednim od najvećih proizvođača kalemova u svetu, sa negde od 90 miliona kalemova. Naši selekcioneri su imali jednu neverovatnu viziju čak jaču u odnosu na neke evropske i svetske. Tu bih spomenuo prof. dr Petar Cindrić, prof. dr Nadu Korać, prof. Simu Lazića, prof. dr Vladimira Kovača, prof. dr Dragoljuba Milisavljevića, osnivača i prvog direktora Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo (danas Institut za voćarstvo i vinogradarstvo). Kao Departman smo uspeli da stvorimo jednu osnovu za dalji razvoj i da nas niko više ne može zaustaviti. Imamo ideje, ali još uvek nemamo dovoljno razumevanja. Zato mi te barijere moramo da srušimo, da uključimo više ljudi, da Departman dobije mesto koje zaslužuje. Ja imam dobre saradnike, i što se tiče rukovodilaca i poslovođa i na Oglednom polju u Karlovcima i na Rimskim Šančevima. Na otvaranju studijskog programa za enologiju uveliko radi dr Dragoslav Ivanišević. Nastojaćemo da vratimo pčelarstvo na fakultet, da studenti, ako se odluče za porodični biznis, na jednom mestu imaju jednu zaokruženu celinu u znanju, da mogu da završe i voćarstvo i vinogradarstvo, da se bave pčelarstvom, jer je budućnost Srbije upravo porodični biznis i udruživanje ovih proizvođača. U Italiji sam sreo dosta naših mladih ljudi koji tamo studiraju enologiju, jer mi nemamo ni jedan fakuletet ovog profila u Srbiji, a jednog dana bi na naš Poljoprivredni fakultet mogli da dođu studenti željni znanja i iz drugih evropskih, pa i svetskih zemalja, zašto ne? Da bi to dostigli, moramo još dosta raditi na svojoj reputaciji, jer se nismo dovoljno pripremili za izazove koji dolaze.
Ove godine mnogi privatni fakulteti nisu uspeli da popune upisne kvote. Za četiri-pet godina moguća je kriza i na državnim i na privatnim univerzitetima, jer se nismo pripremili da znanjima privučemo strane studente. I na tome moramo raditi. Smatram da se srednja generacija koja vlada stranim jezicima, mora usmeriti da privuče strane studente. Problem mnogih fakulteta je nedostak oglednih polja, praktične obuke, što nije slučaj sa Depratmenom za voćarstvo i vinogradarstvo u Sremskim Karlovcima, koji uz sve to ima izvesnu perspektivu - zaključio je dr Zoran Keserović


















