Bilo da se izrađuje od slame, dabrove ili zečje dlake, svile, vune, kože, platna, baršuna, sintetike, različite veličine i oblika, kao i namene: od zaštite od vremenskih (ne)uslova, do statusnog obrasca ili estetske forme, šešir je bio i ostao sasvim poseban deo aksesoara. Šešir tipa cilindra, borselino, panama, žirado, torero, sombrero, breton, floppy, kloš, je večiti simbol elegancije i prefinjenosti. Muškarcima daje na stilu i karakteru, žene čini elegantnijim i tajanstvenijim.
Beograd je oduvek bio grad šešira. Bilo da su ih nabavljali u Beču, Parizu i Pešti, a najčešće u Balkanskoj ulici, gde je u gradu bilo najviše šeširdžijskih radnji, uvek su ih nosili u centru Beograda, u Skadarliji.
Prvi događaj vezan za šešire pokrenuo je čuveni pesnik, slikar i neprevaziđeni boem Đura Jakšić, koji je sa svojim društvom u Skadrskoj ulici ustanovio praznik šešira.
Na sećanje na XIX vek, manifestaciju Šešir moj pokušao je pre 15 godina da obnovi gospodin Vlada Ilić, vlasnik istoimenog restorana, a druga po redu Šeširijada Isidora Bjelica, održana je po sunčanom danu, 20. juna 2015. godine, uz prisustvo velikog broja učesnika, dama i gospode, koji su došli da prošetaju noseći svoje šešire. Za realizaciju manifestacije zaslužno je, pre svega Društvo za očuvanje, uređenje i razvoj Skadarlije, na čelu sa predsednikom Draganom Gligorijevićem.
Oficijelni program manifestacije na platou ispred kuće Đure Jakšića, trajao je od 11 do 15 časova, i produžio se, kao što je i red u Skadarliji, do duboko u noć. Takmičarski program okupio je preko 100 ponosnih nosilaca šešira raznih modela i stilova. Njih je pažljivo odmeravao i procenjivao žiri na čelu sa predsednikom, glumcem Tomom Kuruzovićem, književnicama: Lidijom Manić, Natalijom Dević i Almom Tijanić i koreografom, Tinom Bukumirović. Oni su birali i odabrali naj šešir u kategorijama: damski, muški, dečji (devojčice i dečaci), a specijalno priznanje pripalo je vlasniku najmanjeg šešira.
Prisutni su mogli da uživaju u interesantnom i zabavnom kulturno-umetničkom programu, da degustiraju vina i rakije, vlasnika kojima je šešir zaštitni znak: rakiju Gegula Kraljevo, Braća Tomašević - Ognjenu rakiju, i vina iz vinarija: Vinica Petrović Orahovac, Mačkov podrum Irig, Podrum Madžić Smederevska Palanka i Vinarija Aleks Sremski Karlovci.
Na štandovima, čije korišćenje je omogućila Turistička organizacija Beograd, izlagale su šeširdžje: Vesna šeširi, Željko Čokanj Zrenjanin, NF Novi Sad, Lignum Beograd, Ema Nikolić, Pariz Bižu.
U kući Đure Jakšića priređena je izložba šešira kostimografa Tine Bukumirović, Udruženje žena „Beli Anđeo“, Dvorovi, Republika Srpska i Udruženja„Arajevo“ iz Barajeva. Gošće iz RS su za ovu priliku napravili specijalni slavski kolač u obliku šešira.
Sponzori manifestacije bili su Zlatiborac d.o.o. Beograd, BIP, „Slatko srce“ Aranđelovac (koje je prisutne počastilo ogromnom tortom) i svi Skadarlijski restorani.
Program je sa puno znanja, umenja i šarma vodio novinar, vinski vitez, predsednik Međunarodnog poslovnog kluba "Diaspora Group", gospodin Miša Ćirić, koji je, ponesen trenutkom, u nekoliko navrata obradovavši publiku, i zapevao.
Bilo je to jedno lepo druženje u Skadarliji, koje će se po rečima Dragana Gligorijevića sigurno nastaviti, jer osim veselja i ponosa pri njegovom nošenju ima plemenitu misiju obnavljanja dobrog, starog duha gospodskog Beograda i Srbije.
Ova manifestacija ima budućnost jer su je između ostalog podržali i književnica Isidora Bjelica, koju je, iako je najavila svoje učešće, bolest sprečila da bude i fizički prisutna, ali duhom je bila sigurno, jer se ne mali broj puta podizao šešir u njeno ime, sa željom da što pre oporavi.


















