Ugostiteljsko turistička škole sa domom učenika u Vrnjačkoj Banji, kojoj je 2014. godine dodeljena Svetosavska nagrada za najbolju u Srbiji, sa 764 učenika u 28 odeljenja i šest obrazovnih profila (turistički, ugostisteljski, kulinarski tehničar, konobar, kuvar, poslastičar), sa ukupno 137 zaposlenih, jedna je od četiri škole u Srbiji koja školuje kadrove samo za oblast ugostiteljstva i turizma. U ovoj školi je do sada obrazovanje steklo oko šest hiljada učenika. Škola permanentno beleži uspehe na mađunarodnim i republičkim takmičenjima. Ono što je čini prepoznatljivom su tradicija, kvalitetni kadrovi širom sveta, dobra raspoloživost resursa u školi (učionice, specijalizovani kabineti, školske radionice). Pored svojih objekata, škola sarađuje sa privrednim društvima u okruženju, u Vrnjačkoj Banji i drugim turističkim mestima. Prva asocijacija na Vrnjačku Banju je turizam. Zato je nekako prirodno da je, kako kaže direktorka škole, Jelena Čeperković, ova škola jedna od najstarijih u zemlji (66 godina).
- S obzirom da smo škola sa domom učenika, pored vaspitno-obrazovne funkcije, koja nam je prioritetetna, pružamo usluge smeštaja i ishrane kako učenicima tako i studentima. U sastavu škole su i tzv. školske radionice, koje rade sa trećim licima: imamo proširenu delatnost i obavljamo ugostiteljske usluge u restoranu, poslastičarnici i dva kioska u gradu. Cilj nam je da pozicioniramo našu školu na prostoru jugoistočne Evrope. Zahvaljujući Međunarodnom centru za unapređivanje ugostiteljstva i turizma - SACEN, počeli smo da se promovišemo kako preko ove organizacije, tako i preko mnogih međunarodnih takmičenja koja se odvijaju na prostoru jugoistočne Evrope, i o nama se u poslednje vreme dosta čulo - napominje naša sagovornica.
Ugostiteljsko turistička škola sa domom učenika u Vrnjačkoj Banji razvija partnersku saradnju sa školama iz Slovenije, BiH, Crne Gore i Makedinije. Nedostaje samo Hrvatska da se zaokruži prostor bivših jugosloveniskih republika.
Nakon četiri godine na čelu ove vaspitno-obrazovne ustanove Jelena Čeperković planira dalji razvoj škole u dva pravca: da se poveže sa francuskim školama sličnog profila, jer je to kolevka internacionalne kuhinje, kao i školama u drugim zemljama zapadne Evrope. Takođe, planira da školsku radionicu, koja je u Vrnjačkoj Banji sinonim za predan rad učenika sa puno početničke treme, proširi i putem različitih projekata pokuša da dođe do sredstava za ustanovljenje jednog klasičnog restorana sa bečkim modelom kafane, sa kolačima i kafom, zimsko-letnjom baštom i kuhinjom koja bi ispunjavala HACCP standarde.
- Srednje stručne škole imaju mogućnost, prema jednom članu zakona, da zaključe ugovor sa hotelima, odnosno privrednim društvima kako bi učenici jedan deo praktične nastave obavljali u tim objektima. Naša škola ima zaključenih čak 30 ugovora. U hotelu "Solaris" u Vrnjačkoj Banji naši učenici su u toku školske godine na praksi kako na recepciji, u servisu, poslastičarnici i kuhinji. Tokom leta, samo određen broj ima tzv. ferijalnu praksu, i mi ih uglavnom usmeravamo na naš školski restoran, jer nam je neophodna radna snaga. U januaru, februaru i martu, kada je poseta Banji "najslabija", potpisujemo ugovore sa objektima na Zlatiboru, Kopaoniku, Srebrnom jezeru, prema kojima učenici imaju obezbeđena tri obroka dnevno, smeštaj, i obavljanje prakse, što je win-win pozicija gde su svi na dobitku. "Alco Group", koja je kupila hotel "Park" u Vrnjačkoj Banji, i želi da ga renovira, potpisala je sa nama ugovor o saradnji. Oni su takođe vlasnici hotela "Izvor" u Aranđelovcu, "Tornika" na Zlatiboru, "Slobode" u Šapcu i hotela "Master" u Novom Sadu, i već od septembra možemo i svih 764 đaka da uključimo i sve te objekte u danima kada im je na rasporedu praktična nastava.
Od pre desetak dana škola je i zvanično postali članica Asocijacije evrpskih ugostiteljskih turističkih škola sa sedištem u Luxemburgu (čije su članice Visoka hotelijerska škola i Srednja turistička škola na Novom Beogradu), i na taj način se pozicionira i u Evropi. To će otvoriti mogućnost razmene učenika sa 60 drugih škola u Asocijaciji, edukaciju nastavnog kadra, kao i mogućnost učešća na takmičenjima pod pokroviteljstvom ove Asocijacije (u oktobru je prvo takvo u Riminiju (Italija)).
Đaci ove škole su uzdanica da će Vrnjačka Banja, nekada kraljica banjskog turizma koja danas uglavnom živi na staroj slavi, obnoviti svoj ugled. Ne retko se pominje podatak da je na prelazu iz XIX u XX vek Vrnjačka Banja imala više gostiju nego Dubrovnik i Opatija zajedno. Evidentno je, po rečima Jelena Čeperković da Vrnjačka Banja danas stagnira, dok je banje u okruženju: Sokobanja, Ribarska, Prolom, lagano pristižu, o čemu govore pokazatelji kao što je turistički promet i broj turista. Ona smatra da bi trebalo investirati u nekolicinu od 35 razrađenih banja u Srbiji. Možda bi trebalo prepisati od Slovenaca koji su odabrali u prvom turnusu najpespektivnije i uložili u njih značajna sredstva, a kasnije i u ostale, ili od Mađara, koji su banje organizovali tako da svaka nudi osnovni banjski paket a pored njega nešto specifično, (tropski aqua park, nešto prikladno za porodice), neki motiv da se izabere baš ta banja. Ako se to desi, Vrnjačka Banja bi sigurno bila jedna od prvih koja bi bila odabrana i koja bi, uz pomoć i podršku kadrova ove škole, doživela preko potreban preporod.


















