Luiđi Domingez sa Gran Kanarija (Španija) predvodio je veselu povorku od preko 700 učenika Srednje medicinske škole „7. april“ iz Novog Sada, organizatora akcije „Crvenih noseva“ doktora - klovnova i njihovih gostiju iz francuskih i nemačkih škola, koja je u četvrtak, 22. oktobra prošla centrom grada. „OK skroz - crveni nos“, orilo se gradom dok su budući lekari sa crvenim klovnovskim nosevima na ovaj način održali veliki školski čas svim Novosađanima, ali i šire, o potrebi humanijeg lečenja najmlađih sugrađana koji duže vreme borave u bolnici.
Ova ideja u Srbiji nije nova. Pre sedam godina u njenoj relaizaciji, u jednoj beogradskoj bolnici, učestvovao je i Luiđi Domingez, naš sagovornik. Markantni i nadasve zabavni Luiđi, profeisonalni artista i žongler, od 07. jula 2007. godine je i zvanično postao novosadski zet, ozakoniviši svoju vezu sa Radom Poznanović, sada Domingez, na Petrovaradinskoj tvrđavi, u dvorištu ateljea Sibile Peternji-Arbutine do tada u Srbiji neviđenom klovnovskom svadbom, o čemu je TOPSRBIJA pisala. - Uvek sam bio blizak ideji doktora - klovna jer sam kao dete u bolnici živeo devet dugih meseci bez ikakve zabavu, a posle sam bio u bolnici ovde u Srbiji i to je to za mene bio dovoljan razlog da nešto uradim povodom tog pitanja - objasnio je Luiđi, koji je sa ekipom entuzijasta – istomišljenika, koji se u Srbiji bave sličnim akcijama, pre sedam godina započeo realizaciju ideje doktori - klovnovi u bolnici, koja manje-više živi i danas. Po njegovim rečima nije problem u onima koji žele to da rade već u tome što ne mogu da naplate svoj rad, pa to rešavaju tako što sami pronalaze sponzore, svesni da to deci puno znači i pomaže im da na lakši način prođu kroz situaciju u kojoj su se našla i klasično lečenje, i da pozitivno utiče na njuhovo opšte zdravstveno stanje.
Po njegovom mišljenju od presudnog značaja je dobra energija koju doktori - klovnovi unose u bolnički ambijent, a njihova „terapija“ čini da deca budu srećna.
A na pitanje kakav je njegov osećaj kada posle nastupa vidi osmeh na dečjim licima bolesne dece odgovara da u takvim situacijama nema reči i da tada postaje svestan da se svaki uložen trud isplati.
Ova inicijativa najrasprostranjenija je u evropskim zemljama, a u Španiji ima i posebna škola za ovu vrstu „doktora“. Međutim, oni su poput naših suočini sa problemom plaćanja, pa sami moraju da traže donatore. - Moje iskustvo je da deca uvek dobro prihvataju doktore - klovnove, ali i da je saradnja sa pravim doktorima od presudnog značaja. Ima malih pacijenata kojima, zbog prirode bolesti, ne odgovara gužva, koji moraju da neko vreme provedu u savršenom miru i doktori – klovnovi to moraju da ispoštuju, jer njihova terapija je dopuna klasičnim metodama lečenja. S druge strane doktori koji rade sa decom ne moraju da budu klovnovi, ali su oni koji će dati zeleno svetli za rad doktorima – klovnovima - kaže Luiđi i dodaje da je njegovo iskustvo sa medicinskim radnicima izuzetno pozitvno, i da oni doboro razumeju benefit osmeha koji klovnovi izmamljuju na licima dece.
-Smeh pomaže i bolesnima i zdravima i deci i odraslima. Smeh je lekovit - zaključio je Luiđi Domingez.


















