Vila Vina Merlot iz porodične vinarije Milosavljević iz Bučja kod Trstenika, vlasnika Milomira Milosavljevića, na Festivalu srpskih vina i rakija, održanom 30. i 31. oktobra u organizaciji Udruženja "Srpsko vino", pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine i podršku Udruženja vinara i vinogradara Srbije – VIVIS, Grada Beograda - Sekretarijata za privredu i Privredne komore Beograda, u hotelu Crown Plaza u Beogradu, osvojilo je zlatnu medalju, šampionski pehar i ocenu 87,80 poena. Na pitanje da li je ovakav uspeh očekivan, gospodin Milosavljević kaže da je vinarija „Milosavljević“ sa brednom „Vila Vina“ navikla na priznanja, i do sada sakupila desetak zlatnih medalja, što sa Novosadskog sajma (Tamjanika i Cabernet Sauvignon), što na "ROYAL WINE CHALLENGE" (Cabernet Sauvignon), ali ne i da će biti šampioni u crvenim vinima i da mu je drago zbog toga.
Vinarija „Milosavljević“ je mala porodična vinarija smeštena na desnoj obali Zapadne Morave, na 200-220 mnv, na najblagorodnijoj, južnoj poziciji suncem okupanih brežuljaka. Na površini od 4 ha pod vinogradima godišnje se proizvede 25 hiljada buteljki vina, a gospodin Milosavljević dodaje „ni manje vinograda ni više etiketa“, ukupno osam etiketa i šest sorti grožđa: Tamajnika i Sauvignon Blanc, od belih, Rose (Chabernet i Merlot), i od crvenih: Prokupac, Cabernet Sauvignon, Merlot, Shiraz (prvi zasad u Srbiji 2005.), i Barique (Cabernet Sauvignon i Merlot).
Životna priča porodice Milosavljević umnogome je uticala na određivanje njihovog današnjeg vinskog identiteta. Milomir i Dragica su tri decenije radili u vinogradima i podrumu vinarije Rebbaugenossenschaft Spiez u švajcarskom kantonu Bern, i kada su se vratili, dva veka staro porodično iskustvo u vinogradarstvu i podrumarstvu nadogradili novim znanjima, zasadima i savremenom tehnologijom i uverenjem da i u svojoj zemlji mogu da proizvedu vina vrhunskog kvaliteta. Ubrzo su to i dokazali.
Gospodin Milosavljević se danas ne kaje ni što se vratio u Srbiju ni što se bavi nečim tako plemenitim kao što je proizvodnja vina.
- Prvo sam zasadio svetske sorte, jer nisam smeo početi sa našim autohtonim sortama, ali vidim da sam pogrešio. U međuvremenu se puno toga u Srbiji promenilo što se tiče vinske kulture. To je dobro jer vino ne treba posmatrati samo kao piće, ono je i hrana. Vino se u razvijenim vinskim zemljama (Španija, Italija, Francuska) nalazi na trpezi uz ručak i večeru, ali isto je tako i u Austriji, Švajcarskoj, alpskim zemljama koje nisu vinske sile. Naša vinska kultura je uništena posle Drugog svetskog rata kada se išlo na masovnu proizvodnju, a ne na kvalitet. Tada su zatvoreni privatni podrumi, a najbolji vinari uništeni. Sada se to polako vraća, ali treba vremena. Kultura vina podrazumeva i kulturu uopšte i meni je drago da sve više mladih ljudi zna šta je dobro vino i kako se pije: sa merakom, željom i da se oseti nešto. Vino je i sveto, jer je pored žita i ulja sastavni deo hrišćanskih obreda. U poslednje vreme sve se više govori o zdravstvenom aspektu, pre svega crvenog vina i dokazano je da 1dl crvenog vina posle ručka i večere za 35% smanjuje rizik od kancera, i za 85% bolesti krvnih sudova i infarkta - ističe gospodin Milosavljević. On smatra da je suština bavljenja proizvodnjom vina upravo u malim porodičnim vinarijama od 4-5 ha, u kojima se proizvodi od 25-30 hiljada buteljki, jer je sve preko tog masovna proizvodnja koju jedna porodica samostalno ne može da iskontroliše, već mora da traži pomoć drugih. Zato, da bi zadržali zavisnost samo od Boga i svojih sposobnosti, porodica planira širenje vinograda za samo jedan hektar, podizanje kvaliteta vina i vinskog turizma, jer mesto na kojem je podignuta vinarija, krajolik, blizina manastira Ljubostinje, Veluće i carskog grada Kruševca, može da ponudi bogat turistički doživljaj.
Gospodin Milosavljević smatra da vinarstvo u Srbiji ima perspektivu, a to dokazuje i svojim vinima koja izvozi u kolevku vinarstva – Francusku (Prokupac), Nemačku (Tamjaniku), a čitavu paletu u Estoniju. Najveći problem u Srbiji, vezan za vinarstvo je taj što je zakonski rok plaćanja 60 dana, što su vinari prepušteni volji kupaca, pojedinaca ili firmi i da li će ili neće ugovoreno ispoštovati.


















