Petra je nastala ukrštanjem sorti Kunbarat i Traminac, sa idejom da se u oplemenjivački program uvede i otpornost na niske zimske temperature, kako bi se areal gajenja vinove loze proširio i na ravnicu, i u takvim područjima, gde preti opasnost od izmrzavanja. Njeni autori su dr P. Cindrić i dr V. Kovač, a priznata je 1991. godine.
Osnovne karakteristike ove sorte su bujan čokat, izuzetna otpornost na niske zimske temperature, što je potvrđeno prvo u laboratoriskim, a kasnije i realnim uslovima (08. i 09. februara 2012. u Vojvodini je izmerena temperatura od -27°C do -30°C, i na određenim lokalitetima Petra je uspela da preživi sa manjim oštećenjem okaca, ali i da da rod, doduše nešto manji). Petra se odlikuje dosta ranom vegetacijom, nešto ranijom od Traminca, što može da predstavlja rizik za pozne prolećne mrazeve. Dosta je otporna na plamenjaču i sivu plesan, ali osetljiva na pepelnicu. Sazreva na prelasku iz I u II epohu i redovno nakuplja velike količine šećera (23 do 24%) što joj daje mogućnost za proizvodnju prirodnih desertnih vina. Vino je visokokvalitetno, bogato, sa vrlo izraženom aromom. Na ovoj sorti je nastavljen rad sa idejom da se pored niske zimske temperature uvede otpornost i na gljivične bolesti, pre svega na pepelnicu, koju Petra nije imala, ali da se zadrži kvalitet. Konkretno, u kreiranju narednih sorti ideja je bila da se proizvedu sorte koje će biti pogodna sirovina za vinske destilate i za potrebe kompanije Rubin iz Kruševca. Petka je rezultat ukrštanja Petre i mađarske sorte Bianca. Njeni autori su dr P. Cindrić, dr N. Korać, dr V. Kovač i dr M. Medić. Petka sazreva u I epohi, stabilnih je prinosa, ima bujan čokot, visoku otpornost i na plamenjaču i na pepelnicu. Zbog dosta rane berbe, krajem avgusta i početkom septembra, izbegava stradanje od sive plesni. Odlikuje se kupastim grozdovima, srednje krupnim bobicama, stabilnim prinosima, dobrim prikupljanjem šećera. Ukratko, sorta sa svaku preporuku. Bačka potiče iz iste kombinacije ukrštanja kao i Petka. Takođe se odlikuje dobrom otpornošću na plamenjaču i pepelnicu, visokom otpornošću na niske zimske temperature, stablnim i redovnim prinosima. Jedina mana koja bi se mogla istaći vezana za ovu sortu je smanjena otpornost na sušu. Daje neutralna, harmonična vina pogodna za sortna vina, ali i za kupažu. Ova sorta bi se uspešno mogla gajiti bez hemijske zaštite potiv gljivičnih bolesti. Rubinka je nastala iz iste kombinacije kao i prethodne, a ime je dobila po kompaniji Rubin iz Kruševca. Odlikuje se stabilnim prinosima, bobica zeleno-roza boje, visoko tolerantna na plamenjaču i pepelnicu. Dosta visoku otpornost je pokazala na niske zimske temperature. Vino je kvalitetno, čistog, neutralnog mirisa i harmoničnog ukusa. Uspešno bi se mogla gajiti uz značajno smanjenu upotrebu pesticida. Prof. dr Dragoslav Ivanišević ove sorte preporučuje za eko parcele, kojih je poslednjih godina sve više. Ističe da ove sorte odlikuje stabilan prinos (od 1,2 do 1.4 vagona po hektaru), da im je sadržaj šećera na visokom nivou, pogotovo ako imamo u vidu prinos i način gajenja (u proseku 20 do 22%). Sadržaj kiselina je od 6.5 do 7.5 g/l, sa dosta arome. Kada je u pitanju datum berbe, Bačka i Petra se beru krajem avgusta, početkom septembra, a Rubinka i Petka nešto kasnije. Otpornost na sivu plesan je visoka. Vina od ovih sorata nemaju uvek potencijal za vrhunska, ali su u granicama kvalitetnih vina i zato za te namene ih treba gajiti. Na skali od 0 do 20, ostvarivali su prosečne ocene između 17 i 18 bodova, što ih svrstava u rang kvalitetnih vina. Ta vina su organska, bez upotrebe hemijskih sredstava u vinogradu, a proizvodnja uz intervencije, koje se takođe uklapaju u koncept organske poljoprivrede. Ove sorte su budućnost za vina srednje kategorije. „Nove“ sorte polako nalaze svoje mesto u praksi, ali je potrebno da prođe vreme, kao što je bio slučaj sa Silom i Probusom, kojima je trebalo 30 godina nakon priznavanja da postanu prepoznatljive, a vina od tih sorata tražena i nagrađivana. Dr Ivanišević predviđa da će ove sorte taj put preći u narednih deset godina.