Perjanica vinskog turizma vinskog grada Vršca je gospodin Nikola Cuculj, vinar i veliki majstor Banatskog vinskog reda Sveti Teodor. Danas ne razmišlja o predodređenosti, već o tome da datosti da kreativan koncept koji će ga razlikovati od ostalih. U vinsko-turističkim krugovima važi za nekog ko ne samo da je u tome uspeo, već postavio teško dostižan standard.
On sam, sasvim skromno ističe da se ništa nije dogodilo slučajno, već je produkt iskustva i promišljanja. Pre svega jedinstvo porodice, njegove supruge i dvojice sinova, koji su ga bezuslovno podržavali. Po njegovom mišljenju, bez iskustva nema kvaliteta. Svom iskustvu može da zahvali studijskom putovanju u italijansku regiju Emilia-Romagna, u organizaciji Turističke organizacije Vojvodine, 2006. godine. Sa putovanja se vratio bogat saznanjem da vinski turizam nije samo ponuda dobrog vina, koje se podrazumeva, već higijenski uslovi, korektan prostor, odsustvo kiča, specifična hrana prilagođena okolnostima... I sve su to preduslovi za degustaciju vina, koja dolazi na kraju. Viteštvo u vinskom redu omogućilo mu je takođe niz putovanja po susednoj Mađarskoj, i saznanje da se za ne tako dug period može postići značajan napredak u segmentu vinskog turizma, ako se ima jasan koncept i potrebni uslovu za njegovu realizaciju. Treći činilac, koji je zaokružio ideju danas poznatu kao „Vinski igrokaz Nikole Cuculja“, je profesor, enolog, boem, pesnik, dr Slobodan Jović i njegov način iskazivanja poštovanja prema vinu, kroz pesmu u reč. - Ponuda vina jeste osnova svega, ali nije najbitnija u celom sklopu. Obraćenje gostima kroz stihove i rimu, uz prateći program, koji podrazumeva osmišljene igre prilagođene trenutku, obavezno „bure“ i za one najhrabrije koji se na njega popnu, zaslužena Diplome boema, kojih je za 14 godina, na dan 16. marta 2018 dodeljeno tačno 718, govori o našoj želji da pored prijatnog prostora, prepoznatljivog menija usklađenog sa degustacijom vina, gostima ponudmo jedinstven doživljaj. Imamo hranu, ali nju imaju i drugi. Imamo dobra vina. I drugi imaju dobra vina. Ali, program koji mi nudimo u podrumu Vinarije „Vinik“ imamo samo mi - objašnjava gospodin Cuculj. Nikola Cuculj je kao i većina Vrščana odrastao u vinogradu svoga dede, koji je pred Drugi svetski rat imao svoje vino. U godinama posle rata, njegovi roditelji su imali državni posao, a vinograd su „ustupili“ državi u zamenu za dečji dodatak. Krajem 60-tih kod oca se budi „vrštanski gen“, i on kupuje vinograd na Vršačkom bregu, gradi vikendicu, mestu na kojem će njegov sin, za vino koje je samostalno proizveo - Rose Hamburg 1992. godine osvojiti zlatnu medalju na takmičenju u Poljoprivrednoj školi Vršac, prvom takvom takmičenju u Srbiji, van Beograda i Novog Sada. Vreme kada stariji sin upisuje Poljoprivredni fakultet, odsek: Prehrambene tehnologije u Zemunu, sa ambicijom da diplomira na enologiji, poklapa se sa vremenom kada je nešto proizvedenog vina moglo i da se proda. - Kupili smo jednu količinu grožđa i u tom vikend-vinogradu pretočili ga u vino, i zahvaljujući tome, iškolovali budućeg enologa. Godine 2004. moj rođak, biznismen, kupuje kuću u centru gradu sa podrumom, i odlučujemo da udružimo kapital i znanje i otvaramo Porodičnu vinariju „Vinik“, prvu i jedinu registrovanu u gradu od 980 podruma, koliko ih je bilo pre 100 godina. U sklopu švapske kuće iz 1900-te, je i podrum, kapaciteta 60 hiljada litara, i vinska sala koja prima 50 gostiju. Sve to, zajedno sa našom filozofijom da moramo da ponudimo nešto što drugi nemaju, rezultiralo je saradnjom sa TO Vršac, Hotelom „Srbija“, turističkim agencijama i dr. turističkim subjektima koji dovode grupe turista da upoznaju ovaj grad vina, vetra i ljubavi - objašnjava naš sagovornik.
Zlatna medalja na Sajmu turizma u Novom Sadu, Povelja Privredne komore Vojvodine za kvalitet usluga, Velika zlatna medalja za BERMETTO - šampion Vinofest 2013., Veliki šampionski pehar za Vržole crveni, TASS - Mađarska 2013., Diploma of Excellence 2013. za brend Banata - simbol kvaliteta u Temišvaru, neke su od oficijelnih priznanja koje je osvojila Porodična vinarija „Vinik“. Ne manje značajna su priznanja došla spontano. Npr. od dr Milana Jelića, šestog predsednika Republike Srpske 2006/2007., i predlog da se flašira određena količina vina sa njihovom etiketom, kao reprezentativna vina. Gospodin Nikola Cuculj i danas čuva jednu bocu sa imenom predsednika i grbom RS, iako je bilo onih koji, s obzirom na ograničen broj, nisu pitali za njenu cenu. U knjizi utisaka još uvek se čuva zahvalnost nekolicine pripadnika FBI, koji su se divno proveli u Vinariji „Vinik“. Kupili su nekoliko boca Vržolea i otišli u Hotel Hyatt, gde su odseli. Tamo su naručili isto vino, želeći da na taj način nastave veče, a kada su im rekli da to vino nemaju, izneli su svoje. I kako to pravilo hotela nalaže, platili ne malu sumu, samo da bi ih konobari otvorili. Knjiga utisaka je prepuna ovakvih crtica, posebno priznanje onome ko zaista voli ono što radi.


















