Jedan od najvećih stručnjaka mikroskopije gljiva u Evropskoj uniji, gospodin Marino Zugna (Italija) bio je gost - predavač na prvom kursu za zvanje determinatora, koji je u organizaciji Mikološko-gljivarskog saveza Srbije, održan od 23. – 28. jula na Kopaoniku. Došao je na poziv koji mu je uputio predsednik MGSS, gospodin Zoran Jelenković, u vreme održavanja ovogodišnje „Smrčkijade“ u Umagu. Gospodin Zugna je svoje tridesetogodišnje iskustvo rado podelio sa desetak polaznika kursa, oduševljen njihovim entuzijaznom i željom da prošire svoje znanje.
Marino Zugna iz Muđe (Muggia, Trieste), predsednik je Gljivarskog društva MB Muggia. U svet gljiva uveo ga je jedan njegov prijatelj. Tokom odlaska terena, njegovom prijatelju je pozlilo, a on odlučuje da se namesto sakupljanju gljiva posveti njihovom proučavanju. Hobi je ubrzo prerastao u ozbiljan segment njegovog rada, potpuno različit od profesionalne aktivnosti u tršćanskom brodogradilištu, i postavio ga na mesto jednog od najvećih autoriteta u toj oblasti. Damir Perić, član Gljivarskog društva „Boletus" Bujštine (Hrvatska), organizator „Smčrkijade“, trinaesti put održane u aprilu ove godine u Umagu, ovom prilikom u ulozi vođe puta i prevodioca, za gospodina Zugna kaže da je čovek velikog znanja, i da umesto glave ima kompjuter.
- Njegovo poznavanje gljiva je fascinanto. Proučio je nekoliko hiljade vrsta, svima zna latinske nazive i karateristike. Osim gljiva proučava drveće i biljke uopšte, što se nužno nametulo zbog njihovog života u simbiozi sa gljivama - objašnjava gospodin Perić.
Za gospodina Zugna znanje nije teret već prednost. Nikada mu nije teško da svoje iskustvo podeli sa drugima. Drago mu je kada nekoga „uvuče“ u taj svet koji je njega potpuno opčinio. Najviše mu znači kada uvede nekog novog sa talentom i željom da svoje znanje prenosi dalje, a sve u cilju da više nikada ne dođe do trovanja, koje zahvaljujući njemu i njemu sličnim, u Italiji nije skoro zabeležno.
Nezaobilazno pitanje, kada gost takvog renomea prvi put dođe u Srbiju, su o utiscima o našoj zemlji, kao i stanje u gljivarstvu u Italiji, te Hrvatskoj, u kojoj je čest gost.
- Stanje u gljivarstvu Italije je zakonski jasno regulisano. Gljivarenje je nemoguće bez dozvole koja se plaća. Italija ima dosta gljivarskih društava, a članovi se pretežno bave proučavanjem gljiva. O stanju u gljivarstvu Srbije ne znam mnogo. Međutim, kroz ovaj kurs upoznao sam mnogo mladih ljudi zainteresovanih za mikologiju i proučavanje gljiva. Hrvatska ima mnogo gljivarskih društava, i u ovoj oblasti mnogo je naprednija od Srbije, jer je u njoj zanimanje za ovu oblasti duže i daleko su odmakli u proučavanje gljiva, a ne samo o gljivama koje se koriste u ishrani - kaže naš gost, koji je na ovaj specijalni zadatak, da poduči buduće determinatore, poveo i suprugu Sandru, njegovog vernog saradnika. Oni su oduševljeni divljom, neukroćenom prirodom Kopaonika, svim viđenim i doživljenim. Nažalost, početkom septembra, za koji su zakazani IX „Dani vrganja“ na istoj lokaciji, posetu neće moći da ponove, zbog obaveza u svom matičnom društvu.
Gospodin Marino Zugna je učinio veliki napor donevši svoje mikroskope na kojima je budućim determinatorima prezentovao metode svoga rada. Na kraju svog druženja sa njima, pod izgovorom da mu je ovaj mali, ali odabran tim dao veliku satisfakciju za dalji rad, učinio je neočekivan gest, poklonivši MGSS sav materijal, rezultat njegovog tridesetogodišnjeg bavljenja proučavanjem gljiva, fotografija i podataka obima od jednog terabajta.
Na pitanje koja mu je gljiva najintrigantnija a koja najukusnija imao je spreman odgovor:
- Najviše volim da proučavam onu sa kojom nisam imao priliku da se susretnem ranije, a od svih gljiva najviše volim da pojedem - škampe.


















