Ko nije bio na koncertu Narodnog orkestra Ansambla „Vila“ Srpskog kulturno-umetničkog društva ,,Železničar”, koji je u Amfiteatru SPC „Vojvodina“ u utorak. 02. aprila 2019. godine, obeležio dve decenije uspešnog, kontinuiranog rada, treba da zna da je propustio mnogo. Jer na koncertu u dupke punoj sali, mogli su se čuti ne samo milozvučni tonovi svih srpskih instrumenata, već i osetiti sve ono što u srpskoj tradiciji postoji vekovima.
Oduševljenju publike nije bilo kraja, pa je kkoncert umesto sat i dvadeset minuta prema protokolu, na njihov zahtev trajao sat vremena duže. A posle koncerta, verna „Vilina“ publika, prosto u hodniku SPENS-a još neko vreme nije mogla da dođe do daha i emocionalnog naboja. Bila je to prilika i da se sa dugogodišnjim i mladim i večno mladim snagama ovog društva popriča o utiscima i da podrška za dalji nastup jednom od najuspešnijih kultuno umetničkih društava na našim prostorima - Srpskom kulturno-umetničkom društvu ,,Železničar”, koje egzistira punih 85 godina i za sve to vreme je istinska oaza srpskog duhovnog bića ostvarevog krog muziku, pesmu i igru.
Predvođen višegodišnjim umetničkim rukovodiocem Draganom Narančićem, stručnim saradnicima dr Selenom Rakočević, Željkom Kostićem i Slobodanom Balaćem, te članovima orkestra, violinistima Željkom Kostićem, Anđelom Runjo, Aleksandom Kirćanski, Jelenom Jelić, Miroslavom Majstorović i Olesijom Balać, flautistkinjom Anom Mihajlović, frulašem i gajdašem Andrejom Janka, klarinetistom Slavenom Balać, primašicom Milanom Milanković, čelistom i gotaristom Aleksandrom Krstić, harmonikašima Draganom Narančić, Vojkanom Stefanović, Ostojom Kalaba i Kostom Krstić, gitaristom Zoranom Bašić, kontrašem Brankom Biberdžić, basistom Slobodanom Bekvalac, tapanistom Darkom B. Jelić i dobošarom, tarabukistom Nebojšom Boljanović, te gostima koncerta (a opet „Vilinom“ decom), vokalima Tatjanom Jezdimirović i Aleksandrom Janjićem i flautistkinjom Aleksandrom Horvat, uz glasove članova hora prijatelja - hora „Musica sanat“kojim je rukovodila mr Hermina Guga Sarka, ovaj tim razgalio je svako srce prisutnih i potvrdio da je „Vila“ rasadnik talenata kojim ova zemlja treba da se ponosi.
Čak 16 numera - Brkino kolo, Moravac, Đurđevdansko oro, pesma Marijo, deli bela kumrijo, Bufčanslo oro, Cigani lete u nebo, Madame Hortense (odlomak iz baleta Grk Zorba), pesme Jano mori, Zbog tebe mome ubava, Svatovac, Malo kolo, Dajčovo kolo, Čije je ono devojče, Vlaška svita, Makedonska svita, Mari mome, Fatiše kolo vranjske devojke, Amuski bali, Čukaričko kolo, Krnjevačko kolo, Skopsko oro, Ergensko oro, Stara Vlajna, te splet moldavskih narodnih melodija - pokazalo je svu raskoš srpske kulturne muzičke tradicije, kao i traduicije regiona. .
Gospodin Dragan Narančić (rođen 1082. u Apatinu), umetnički rukovodilac Narodnog orlkestra Ansambla „Vila“, nije krio zadovoljstvo nakon završetka koncerta, jer je uz podršku svih članova orkestra uspeo da ovaj značajan jubilej obeleži na najlepši mogući način - koncertom za pamćenje. On je bio „šef“ tima koji je pripremio, organizovao i vodio čitav ovaj događaj.
Direktor sa pedigreom, rekli bismo, jer je tokom svoje muzičke karijere na takmičenjima osvajao mnogobrojne nagrade i postizao zapažene uspehe ne samo uz ove već i iz drugih oblasti, u ovom društvu je od 2002. godine. Četiri godine bio je korepetitor, a potom od 2006. godine do danas umetnički rukovodilac Narodnog orkestra. Posao rukovodioca nije nimalo lak, jer stalno mora da radi na sebi, da se priprema za svaku novu priliku, pošto nije isto kada je koncert poput ovog ili nastup sa folklornim ansamblom koji zahteva neuporedimo mnogo više rada i usklađivanja. Očigledno, za sve to vreme provedeno u „Vili“, nije uizgubio energiju, čak naprotiv, svakim nastupom ima je sve više, jer ima punu podršku saradnika, posebno dragocenu od jednog od najvećih koreografa današnjice, gospodina Milorada Lonića, te aranžera, gospodina Ivana Sabo i prof. dr Selene Rakočević, istaknutog etnomuzikologa i etnokoreologa.
Sam Narančić napisao je mnogobrojne muzičke aranžmane za koreografije i instrumentale za Narodni orkestar, kako u svom Ansamblu tako i mnogim drugim širom dijaspore. Njegov rad je zapažen i nagrađen na brojnim muzičkim festivalima iz oblasti folklornog stvaralaštva, ali mu ovakva priznanja, od strane publike koja razume i oseća svaki „Vilin“ pokret i aktivnost, znači ponajviše i daje snagu da sa još većim entuzijazmom nastavi da radi na promociji srpske kulturne riznice.