Thu03282024

Poslednja izmena:11:54:17 AM

Back REPORTAŽE PREDSTAVLJAMO Dijana Gagić: Pesme koje daju nadu u bolje sutra

Dijana Gagić: Pesme koje daju nadu u bolje sutra

  • PDF
  • Prethodna
  • 1 of 2
  • Sledeća

            Talentovana Dijana D. Gagić je na pesničku scenu Srbije izašla sa svojom prvom zbirkom pesama „Iznad svemira“ (Bajina Bašta 2018), uz blagoslov oca Luke Babića, igumana srebreničkog manastira Karno, posvećenog Pokrovu Presvete Bogrodice. Ona je čitaoce povela na transcedentalno putovanje između zemaljskog i beskonačnog, duhovnog i pojavnog, esencijalnog i nebitnog, nepotrebnog. Po putu koji vodi od nesavršenog ka savršenom, od zla prema dobru.

            Njena misao iskazana u nekoliko celina (Svetlost posle tame, Bliži se, Nadnebeske visine, Stvoren si da voliš, Sedefni biseri, Jednom za ceo život, Između jave i sna i Pesma duše) nadilazi ne samo fizički svet već i svemir koji ga okružuje. I tamo negde, iznad svih saznatosti, čuči nešto večno, bezgrešno lepo, nepojmljivo ovozemaljskom, oivičeno ljudskim razumom, sklonom definisanju i ograničavanju.
            Ova mlada autorka postavlja jasne pozicije sebe u odnosu na svoju okolinu: Ne pripadam/ teatru dvoličnosti/ ni pristaništu usamljenosti/ nit’ odvojenosti od čoveka mog... Pripadam gore,/ dražima ljupkog blaženstva/ života mog. (Nepripadanje, str. 7) i preuzima na sebe misiju da kroz „ljubav čija granica ne postoji“ osvetli istine duha koje treba slediti.    Dijana Gagić rođena je (1996) u Užicu, pet minuta posle svoje starije sestre Dajane, njene najveće podrške. Poeziju je počela da piše u srednjoj školi, i bilo joj je potrebno šest godina sa sakupi materijal za svoj prvenac. Živi u Bajinoj Bašti i student je Pedagoškog fakulteta u Užicu. Prvu promociju zbirke pesama „Iznad svemira“ imala je u OŠ „Kosta Todorović“ u Skelanima, Republika Srpska, a zapažen je i njen nastup na Međunarodom sajmu obrazovanja „Putokazi“ 2019. u Novom Sadu, u okviru trodnevnog programa Sveslovenskih dana kulture.
            Pisanje pesama za nju je potreba da podeli svoja osećanja prema duhovnim, emotivnim, večnim, nepromenljivim zakonima prirode, koji su za većinu ljudi, zaokupljenim svakodnevnicom, te pogrešno postavljenim prioritetima, nesagledivi. Ne mogu sa strane posmatrati gadosti/ koje neljudi čine ljudima... (Molitvena anđeoska večnost 93 str.).
Njen višestruki talenat, za lepu reč, muziku, crtež, odvlačilo ju je od fokusa ka jednom. Ali, kada je napisala pesmu „Dobrota je tu“, sve je krenulo.
            U svom poetskom odrastanju ova mlada autorka nije imala uzora, pre svega jer nije verovala, osim velike želje za pisanjem, da će se na ovom polju ostvariti. Danas, ako bi birala neke uzore za svoju poeziju, oni ne bi bili iz domena pesništva već sveti oci, čije je tekstove čitala, a čije su joj poruke i do sada bile najveća inspiracija. Oni joj daju veru da bez obzira na stanje duha danas, postoji nada za bolje sutra. Užilila se boljka prokletih muka/ prožetih prevarama/ i noževima tek naoštrenih,/ zabodenih u leđa pravednosti... Nasuprot tome, postoji nada ...da će more suza tuge i bola/ izbrisati nepravdu nanetu dobrima,/ onima čistoga srca (Ispričana priča, str. 9).
            Sve se to čini mnogo za mladu dušu. Ona kaže, to je tek početak, tek zagrebana površina onoga čemu teži, u skladu sa temeljnim načelima pravoslavlja. Jer, po njenim rečima, duhovnost je ono što nam najviše nedostaje, spoznavanje suštine, istine koja je najbitnija.
            - Za mene je, kao i za većinu mojih vršnjaka, svaka emocija duhovna kategorija. Naša generacija je jedna od poslednjih koja razmišlja svojom glavom, koja se ne stidi emocija i ljubavi u sebi. Koja zna da je pokaže i prenese. Mlađe generacije su više okrenute novom sistemu i nadam se da ćemo mi, stariji da ih prevučemo na našu strana - puna nade govori Dijana Gagić, kojom je ispunila i svoje stihove: Život je uistinu divan ako je osunčan iznutra (Na dohvat ruke 83. str), a kada govori o ljubavi, koja je za nju „kraljevska umetnost“, na tren isplivava njena mladost ne protivrečeći duhovnim premisama. U meni bi sve značaj izgubilo/ kada ne bih živela u svetu snova,/ kada ne bih sanjala o morima ljubavi,/ ostvarenih želja....
(U snu, str. 94) i poručuje: Volite!/ Slušajte istinsku melodiju/ vašeg srca/ i duše vam vaše jedine! (Pesma duše, str. 97).
            Ona peva o lepolikosti duše, dobroti i ljubavi, a dobročinstvo, duhovnost, velikodušnost, čestitost, trpeljivost, smirenost, bogobojaznost, čovekoljubivost su osobine kojima čovečanstvo, zadojeno neumerenošću, srebroljubljem, glađu koja rađa gramzivost, tek treba da ovlada.
            Strah je esencija svakodnevnog mraka/ krade osobenost bića vaših/ kulturu življenja/ licemerjem hule/ uzvišeni bezvremenski trio... Postoji to parče plavog neba/ koje pružajući nadu/ pruža i večni spas. (Setlost posle tame str. 13)
            Za nekoga, na granici između mladosti i zrelosti, ova zbirka pesama je neočekivan proizvod. Velike reči i snažne poruke koje šalje Dijana Gagić sigurno će zagolicati maštu, probuditi znatiželju, isprovocirati mnoge da barem na čas promisle o suštini svog mesta i uloge u onome što zovemo život. Upravo su njima ove pesme i namenjene.

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com