Sedam godina od prvih čokota zasađenih na brdu iznad sela Šuljam (Veliki Radinci, Sremska Mitrovica), na samom obodu NP „Fruška gora“, pred publikom su se pojavila prva vina, već ovenčana nagradama sa međunarodnih vinskih festivala u Berlinu, Koreji, Londonu..., i najnovijim, sa Beogradskog salona vina u hotelu Hyatt Regency.
Vlasnik Vinarije M.A. PROBUS - CARSKI VINOGRADI, Milorad Milošević, rođen u Velikim Radincima, odrastao i živeo (i još uvek živi) u Sloveniji, smatrao je svojom dužnošću da deo kapitala uloži u podizanje vinograda na istorijskim tragovima onih koje je u III veku podigao Marcus Aurelius Probus, pogazivši dva veka staru zabranu rimskog imperatora Domicijana o širenju vinograda van Apeninskog poluostrva ugroženih razvojem vinogradarstva u tadašnjim rimskim provincijama Galije i Panonije. Prve zasade imperator je, poreklom iz obližnjih Grgurevaca, podigao upravo na Šuljamačkoj glavici, posle čega se nezaustavljivo šire kontinentalnim delom Evrope i tako postaju „majkom svih vinograda”. U čast imepratora, vinove loze i istorije, gospodin Milorad Milošević odlučuje da na zaparloženom brdu obnovi deo sećanja na ove slavne dane i zasadi amaterski vinograd, nameran da proizvodi vino za svoje potrebe. Malo po malo, vinograd se proširio na 16 ha i nove planove.
Gospodinu Miloševiću poslednjih godina u njegovim nastojanjima pridužila se ćerka Maja Milošević. Iako celog života vezana za Sloveniju, ne krije da potez na kojoj je situirana Šuljamačka glavica ima čudesnu moć, koja regeneriše i dušu i telo, i napuni ih sjajnom energijom. To je osetila prvi put kada je došla u tek zasađen vinograd. Već tada je znala da će se priključiti ocu i zajednički napraviti jedan dobar projekat.
- Čast mi je što mogu da radim sa svojim ocem. Za mene je to nešto najlepše moguće ali istovremeno i stresno, jer su pomešani porodični i profesionlani odnosi. Za sada delujemo kao dobar tim, nema razloga da i ubuduće bude tako. Rezultat rada su i naša prva vina - Traminac i Magis. Predstoji nam rad na marketingu, prezentacijama da naša vina proba što više ljudi, jer je vino unikatno, mi kažemo avangardno, radimo neke stilove koje nisu prisutni u Srbiji - kaže gospođica Maja Milošević, koja je posle godina usavršavanja u oblasti enologije i vinske kulture, i godina rada, truda i neizvesnosti, ponosna sa bocom vina u ruci za koje su je do sada obasipali samo pozitivnim kritikama.
U planu je istraživanje tržišta, promocije, kako bi što više publike upoznali sa svojim vinima, ali i pojačana turistička aktivnost i degustacije ovih posebnih vina u jedinstvenom prostoru Hrama vina – Probu u čast.
Uroš Boljčina je enolog Vinarije M.A. PROBUS - CARSKI VINOGRADI sa više od 20 godina iskustva sticanog na australijskom kontinentu, Novom Zelandu, Čileu, Portugaliji, Mađarskoj. Radio je neko vreme za jedno francusko preduzeće, i uvek se vraćao u Sloveniju. Poslednjih par godina dobro je upoznao srpska vina. Kada je došao na Šuljamačku glavicu vinograd je velikim delom bio već formiran. Na onom planiranom biće isključivo srpske autohtone sorte.
- Za mene je najveći izazov bio uveriti gospodina Miloševića da kreiramo svoj sopstveni stil vina, da se ne ugledamo na ostala vina u Srbiji. Za sazrevanje belih vina koristimo bačve, u kojima je odležavao rum ili američki i škotski viski - objašnjava gospodin Boljčina, i dodaje da su fruškogorska vina, zahvaljujući specifičnom terroaru, koji utiče na finalni proizvod, takođe „drugačija“ u odnosu na vina iz drugih vinogorja Srbije. Po njegovim rečima, ovaj mikroklimat omogućava manje prskanja, i završavaju se krajem juna, a berba startuje već krajem avgusta.
Za sada, Vinarija je brendirala dve etikete: Traminac i Magis (kupaža Cabernet, Merlot i Vranac), do aprila sledeće godine na tržištu će se pojaviti još dve: Sauvignon i Chardonnay, a do kraja 2020. Vinarija će moći da se pohvali sa šest originalnih etiketa. Naš sagovornik ističe da se ova vina idealno naslanjaju na srpski meni bogat mesom, roštiljima. Po njegovim rečima vina su baš kreirana za srpskog potrošača jer u pozadini svako od njih ima svežine potrebne kada se konzumira meso. Vina su sjajno ocenjena od strane stručnjaka, čeka se sud publike.
- Mislim da ćemo dobro proći jer na kraju krajeva sve zavisi od PR, od promocija, prisutva na sajmovima i raznim prezentacijama. Ako samo čekate da publika dođe, sigurno ćete propasti - smatra naš sagovnik, ukazujući da će Srbija, kao i druge vinogradarski nepoznate, ili manje poznate države, biti hit za par godina, jer globalno tržište traži sve više nepoznate destinacije. A Fruška gora može da ponudi osim vina i kompletne sadržaje, od prirode do ljudi u jednom malom okružju.
Čovek koji stoji iza čitavog poduhvata, od ideje, prvog čokota, i sada vina u boci, je gospodin Milorad Milošević, koji ni u jednom trenutku nije odustao od svog životnog creda - stvaranje prave vrednosti, odnosno kvaliteta:
- Vinograd voli puno sunca, ali i senku gospodara! Puno je rada uloženo ovde, ali ja još uvek u tome uživam. Najviše me ispunjava pomisao da ima ko će da nastavi moj rad. Da ima problema ima, malo je ovde teško raditi, dolazim iz neke druge sredine, drugačije orgranizovane. Prvih pet godina smo sadili vinograd i sačekali da stasa i tek onda pravili vino. Već sedam godina samo ulažemo i ovo je prva godina kada javnost upoznajemo sa našim proizvodom.
Ovaj vizionar je od početka skicirao širu vizuju ovog prostora, po njegovim rečima fanstastičnog za razvoj vinskog, ali i wellness, lovnog, sportskog turizma, biciklizma... Smatra da je najveći problem što ljudi nisu navikli da sarađuju, da se povezuju. On sam je nastojao da uključi selo, poljoprivrednu školu u Irigu, visokoobrazovne institucije, jer vinski turizam bez povezivanja nema perspektivu. Osim vina i vinskog puta, potrebni su kadrovi, domaćini sa drugim kvalitetenim proizvodima, razni drugi sadržaji.
- Smisao je da se povežu i Veliki Radinici, i Sremska Mitrovica i Grgurevci i Irig, jer turizam su ljudi. Svi koji nešto proizvodimo, treba da sagledamo zajednički interes i ne treba da očekujemo brzo bogaćenje, jer toga nema. Treba da iskoristitimo blizinu velikih gradova, granice sa Hrvatskom, RS, BiH, imamo putnu infrastrukturu, sportski aerodrom u Velikim Radincima - kaže gospodin Milošević, koji je u jednom momentu osećao da bi mogao od svega da digne ruke, ali pogled na ćerku, unuke koji stasavaju, ulio mu je neku novu energiju. Nepravedno bi bilo da se zapusti ovakav kraj koji ima blagodarje, mogućnosti da se razvija, toliko značajnu istorijsku osnovu, koju treba iskoristiti.
Dalji koraci razvoja kompleksa Probus porodice Milošević i dalje će ići u korist kvaliteta na uštrb kvantiteta; planira se završetak Vinarije i nastavak rada na Hramu u samom vinogradu, predviđenom za posete, degustacije, seminare, mestu događaja razvoja vinarstva i vinogradarstva. Planira se širenje vinograda na 25- 30 ha zasadima autohtonih sorti vinove loze.