Književnik Vanja Čobanov, koji je prvom i drugom knjigom privukao pažnju javnosti,
sada veliki uspeh postiže trećim romanom, „Ready to Wear“, koji je napisao inspirisan životom i stvaralaštvom modne kreatorke Verice Rakočević Vanja Čobanov, književnik koji živi u Novom Sadu, rođen je 1967. godine u Senti. Neko vreme je studirao psihologiju, ali završio je Pravni fakultet u Kragujevcu. Ima troje dece: Jovana, Nevena i Dunju, a pored posvećenosti njima, uživa u tome da uređuje enterijere i da piše, u svom ateljeu.
Prvi roman, „Ako je do mene“, objavio je 2010. godine. Naredne godine – drugi roman, „Remedy for Love“, za koji ga je inspirisao život Bogdana Dunđerskog. Pre nekoliko meseci, izdavačka kuća „Laguna“ objavila je treći roman Vanje Čobanova – „Ready to Wear“, inspirisan životom i stvaralaštvom modne kreatorke Verice Rakočević.
To nije biografija poznate ličnosti na kakve smo navikli. Ovo je ljubavni roman, pun emocija, dočaranih prefinjenim književnim jezikom. Vanja Čobanov je vešt pisac, on rečima stvara – slike. Neverovatne slike, prepune boja, koje „dišu“, stvaraju atmosferu… Čitajući roman, imala sam utisak kao da sam zaista bila na svim mestima na kojima su bili i glavni junaci, Modna Kreatorka i Plavi Slikar, i posmatrala sve što se njima dešavalo. Roman je pun strasti – strasti dvoje umetnika prema stvaralaštvu, kao i one koju oboje sve jače osećaju jedno prema drugom. Ali, oni ljubav vode samo rečima.
Ta strast se materijalizuje, i njihov zajednički poduhvat je stvaranje jedinstvenog, nezaboravnog parfema, zbog čega slikar odlazi u Buenos Ajres… Autor romana, Vanja Čobanov,kaže:
- Dobro je što se knjiga iz virtuelnog sveta, sa interneta, vratila u knjižare. Nedugo posle toga kada se moja knjiga „Ready to Wear“ pojavila na tržištu, počeo sam da dobijam pisma i komentare čitalaca.
Imam privilegiju da posmatram knjigu iz tog ugla, a mislim da je to najvažniji ugao. Jedan od prvih komentara, i najlepših, glasi, otprilike, ovako: „Ova knjiga me je podsetila zašto uopšte čitamo romane, da se sjedinimo sa novim svetom, maestralno oslikanim, da se izgubimo u lepoti priče i jezika, i da uživamo u nečemu što ne želimo da se završi, a mora da se završi.“