Ivan Obućina, član Planinarskog društva “Rujno” iz Užica, mašinac i bivši igrač i trener KK “Užica”, poslednjih deset godina radi ono što je oduvek želeo: planinari i vodi grupe turista planinskim i pešačkim stazama Srbije. Pitali smo ga kako je uspeo da svoju ljubav prema planininarenju pretoči u profesiju?
-Posao vodiča se ne zasniva na tome da šetamo brdama i dolinama, tako što ja idem napred, a ostali me prate. Takva šetnja može da bude zamorna i dosadna, pošto se prelazi po petnaest, dvadeset kilometara - kaže Ivan Obućina. - Vrlo je važno uspostavljanje pravog, otvorenog odnosa sa ljudima koje vodite, da bi pre svega stekli poverenja u vas, jer stranci su još uvek puni predrasuda. Nije to jednostavno da vas neko vodi nepoznatim stazama i bogazama, pogotovo ako je u pitanju strana zemlja – zamislite samo kako biste se vi osećali? A kada steknemo uzajamno poverenje jedni u druge, pričam im o prirodnim fenomenima, istorijskim događajima, pazeći da nikoga ne povredim. Ja umem da razgovaram sa njima, da ih opustim, znam da kažem i pokažem, kada se umore, da taj umor uklonim. Osim što volim ovo da radim, znanje engleskog jezika, koje sam stekao živeći nekoliko godina na Novom Zelandu, pomaže mi da se još bolje sporazumevam sa strancima.